Kad počnem preispitivati ono što mislim da razumijem, odakle dolazim, što činim, to više postajem svjesna koliko zapravo ne znam. Često dolazim do zaključka zapravo koliko nas lažu one institucije koje nas <kao> uče cijeli život istini. Neki tvrde da su religijske institucije osnovane od strane onih ljudi koji čine naše vlade, koji vode naše školstvo, koji su osnovali sve te međunarodne bankarske kartele.
Našim gospodarima zapravo, imam osjećaj, nije stalo ni do nas ni do naše obitelji. Jedino do čega je njima stalo je da kontroliraju svijetom. Obmanama su nam skratili poglede od prave istine božanske nazočnosti, Univerzuma ili Boga. Što se više obrazujemo to više shvaćamo odakle stvari dolaze i one postaju sve očitije, te na kraju većina koja se ne skriva i ne boji istine počinje uočavati laži.
Ja sam za konstantno traženje istine, a ne prepuštanje u manipulacijske ruke naših VLADAJUĆIH. Jer vjerujem da će nas istina na kraju osloboditi.
Teško je onima koji autoritete gledaju kao istinu, umjesto istinu kao jedini autoritet. Kažu da je Bog nevidljivi čovjek koji nam je dao 10 stvari koje ne smijemo činiti i u slučaju da ih se ne pridržavamo tada nas čeka samo oganj, muka i bol. Ali oni kažu isto tako: ˝ On vas voli! ˝ Vrlo ironično, zar ne?
Moram priznati da sam razočarana većinom religija, njihovim institucijama i vođama. Ubiru milijarde dolara, ne plaćaju poreze i uvijek im nekako treba još. Rođena sam kao kršćanka i tako sam odgojena. No s vremenom, prateći situaciju oko sebe,čitajući i nastojeći zapravo prepoznat se u svojoj religiji, shvatila sam koliko je to zapravo sve trulo. Način na koji se prezentira vjera, Bog i postupci postali su mi kao priče za djecu kada ih želite ukoriti ili pak pohvaliti. Moj stav koji sam stekla tijekom svojih dvadeset i nešto ljeta je da je Bog zapravo Ljubav, Univerzum, Svemir, Mi. Isus Krist je za mene isto kao i Buddha. Učitelj koji je rođen u jednom određenom periodu vremena evolucije ljudske rase. Prije Isusa Krista je bilo mnogo njemu sličnih učitelja, pokretača koji, koliko sam uspjela shvatiti, imaju previše toga zajedničkog da je zapravo teško pričati o slučajnosti.
Vatikan. Jedna od najjačih organizacija na svijetu. Koliko oni zapravo tajni skrivaju i koliko toga su preoblikovali. Moram priznati da meni osobno sve to stvara jedan veliki upitnik nad glavom. A kakvu bi tek pomutnja nastala u ljudima, kad bi istina bila svima na raspolaganju.
Uglavnom, to su moja razmišljanja. Ne tražim od nikoga da se prihvate i ne namičem ih. Ne kažem da ne treba vjerovati, dapače. Ali treba vjerovati onom istinskom, onim osjećajima koje gajimo u sebi i znamo iz dna duše da su to one prave. Treba živjeti u ljubavi prema sebi i bližnjima i to je zapravo ono što svaka religija zagovara i ono što je bit svega. Treba težiti svojoj vlastitoj duhovnosti, liječenju vlastitog ega, težnji ka višoj svijesti i tek onda, po meni, ćemo dosegnuti ono Božanstveno,jer vjerom u sebe vjerujemo i u Boga.
Nema komentara:
Objavi komentar