Čovječanstvo troši samo 40% neto primarne proizvodnje hrane i energije, koja je raspoloživa na Zemlji za sve svoje vrste. Samo u zadnjih trideset godina uništeno je više od trećine prirodnih resursa zbog ljudskog djelovanja. Rijeke su nam zagađene, a oceani umiru.
Geja se više ne može nositi s udarcima koje prima, dok ćemo mi iskusiti rezultate vjerojatno prije nego kasnije, samo je pitanje vremena.Više ne moramo vjerovati znanstvenicima koji tvrde kako se “globalno zatopljenje” ne može dokazati, te kako je Zemlja dobro. Svatko s očima za gledanje i ušima za slušanje je trebao uočiti do sada kako se naša klima mijenja. Do kraja ovog stoljeća polovi će se otopiti, naši će oceani biti zagađeni, a dvije trećine svih životinjskih vrsta Zemlje će izumrijeti.
Čak i u ovako alarmantnom stanju, većina nas se više brine o godišnjoj kompenzaciji inflacije i o rezultatima svog favoriziranog nogometnog kluba u ligi šampiona, nego o kiselim kišama koje padaju na naše krovove. Ako bi samo pogledali svakog dana novine, dobili bi impresiju kako je svijet svakog dana sve nasilniji. Srednji Istok je u stanju meteža, a prijetnja terorizma nakon 9/11 je postala tako neminovna, da već utječe na živote milijuna ljudi. Polarizacija i netolerancija između svjetskih kultura i religija rapidno rastu.
Mnogi također doživljavaju dramatične promjene u svojim osobnim životima. Intimne veze i brakovi se izgleda lakše i češće raspadaju nego ikada prije u povijesti. Naša dobra vremena s pet radnih mjesta koja su izgledala garancijom za lagani prolaz do mirovine su prošla, a izmjena radnih mjesta je postala zujnicom! Sagorjevanje među menadžerima je uobičajeno, a i svjedoci smo mnogih ispadanja iz te trke za vrh.
Naše zapadne ekonomije, koje su bile vrlo stabilne, izgledaju prilično neuravnoteženim ovih dana, a zaposlenost na Zapadu uveliko pada u korist zemalja u razvoju, koje čekaju polet svojih ekonomija! Ekonomski razvoji se izgleda odvijaju sve više rastućom brzinom, vrijeme do (izlaska na) tržišta novih proizvoda su postala nevjerojatno kratka. U mnogim slučajevima je proizvod već zastario i prije svog uvođenja na tržište. Pa tu su onda i deficiti država u milijardama dolara svjetskih ekonomija, koji su postali tako teški da bi mogli kolabirati pod vlastitom težinom.
Proširena velika korupcija i skandali pranja novca su izgleda samo površina onoga u što su uključene respektirane multinacionalne kompanije.
Naš se svijet mijenja i to brzo, a stvara se osjećaj kako i samo vrijeme ide brže, zar ne? Što se događa s našim svijetom, kuda to vodi?
