Devojčica koja je ušutila svijet na 6 minuta

Pustite djecu da pričaju dok još nisu zagađena sustavom, jer njihove riječi jos imaju miris istine! ♥

Dolazak Pape Benedikta XVI. u Hrvatsku

Evo odlučila sam malo pisati i o ovom <velikom> događaju, koji je moram priznati više me tjerao da plaćem od muke nego da budem sretna. Da, bila sam u Zagrebu kad je Papa došao, al nisam si <priuštila> uživo gledati taj doček. Dovoljno ogorčenje mi je bila televizija i  pogled na sve one kreme našeg društva. Jedan pogled na njih, a drugi kroz prozor i ugledaš , pa može se reči i lijepo obučenog čovjeka koji traži nešto po kontejneru. Možda grješim, al meni je sve to naopako.  Ja jednostavno ne mogu da shvatim koja je postala uloga crkve, Pape i ostalih takozvanih Božijih dužnosnika.

Vjerska oligarhija u potpunosti se slaže s političkom kad su u pitanju njihovi (ne i narodni) „povijesni ciljevi“: Hrvatsku treba hitno utrpati u nedemokratsku federaciju Europsku uniju! Papa je istaknuo kako bi bilo „logično, pravedno i potrebno da Hrvatska uđe u Europsku uniju gdje povijesno i kulturno oduvijek pripada“. Zašto poglavar rimske crkve namjerno miješa Europu i Europsku uniju i toliko želi da (i) Hrvatska uđe u EU?

Otkud mu podatak da Hrvatima skaču srca od radosti kad misle na trenutak pristupanja Uniji zbilja nije jasno. Budući da i najoptimističnija, od oligarhije naručena istraživanja o podršci naroda pristupanju Hrvatske Uniji uglavnom sadrže i podatak da čak ni oni koji ulazak u EU podržavaju ne smatraju da će se samim time nešto spektakularno promijeniti nabolje. Stoga je vrlo upitno raduju li se građani Hrvatske kad misle o pristupanju naše zemlje toj neoliberalnoj korporatističkoj federaciji.

U dvojbi o istinskim namjerama i ciljevima neke organizacije, najbolje je pogledati plodove koje donosi, pa tek onda razmisliti treba li joj vjerovati. To je teško učiniti ako toj organizaciji unaprijed poklonimo svoje povjerenje. No, kome i uz obilje dokaza krljušti nikako da spadnu s očiju, taj ima pravo vjerovati što mu drago, pa makar to bilo i ono što mu servira takva organizacija. Zapazivši začuđujuću sklonost te organizacije Europskoj uniji uz njezinu neprijepornu sklonost gomilanju enormnih materijalnih dobara, kad netko ne bi znao da se radi o crkvi mogao bi pomisliti da je zapravo riječ o korporaciji.

Svoje ciljeve o uspostavi i njegovanju hladnog neoliberalnog korporatističkog kapitalizma nasuprot bijedi malog čovjeka, kao ni posvemašnji deficit demokracije u svojim institucijama Unija uopće ni ne krije — sve je jasno da jasnije ne može biti. Nitko ne može danas reći da je o temeljima na kojima počiva Unija neobaviješten. Čak ni papa.

Papa je 4. lipnja 2011. došao u Hrvatsku da bi blagoslivljao vjernike, prenio poruku mira, družio se s mladima, zajedno sa svojom pastvom proslavio „dan hrvatske katoličke obitelji“ — i poslao jasnu političku poruku da Hrvatska mora u Europsku uniju! Ostaje nam samo nadati se da će i oni koji mu vjeruju shvatiti zašto zapravo papa u celofan vjere vješto uvija oligarhijsku odluku o prodaji Hrvatske institucijama Europske unije i Novoga svjetskog poretka.

Illuminati - The Music Industry Exposed [Full Length]

Evo jedan interesantan video koji se veže na post o iluminatima, a riječ je o glazbenoj industriji. Zanimljivo...:D

Zaluđena masa

Dragi moji ukoliko čitate ovaj post, svjedočite upravo još jednoj propaloj ideji o kraju svijeta koji se trebao dogoditi (21.5.2011). Ja sam npr., tek dan prije toga uopće i čula da će 21.5. ˝biti kraj svijeta˝. Ideje o kraju svijeta žive isključivo kroz medije.

Ideju o smaku svijeta koji se trebao dogoditi 21.5. raspirivao je Harold Camping, zaludjeli evanđelistički fanatik koji je, pozivajući se na Bibliju, uspio okupiti stotine pristaša svoje propagande, te milijunsko slušateljstvo u Oaklandu gdje se emitira njegov Familly Radio. Treba napomenuti da je Harold isto tako predvidio kraj svijeta 1994. godine na temelju istih matematičkih izračunavanja u Bibliji, no kada se to nije dogodilo, rekao je da je pogriješio u računici. Ovaj lažac(na fotografiji dolje) je vlasnik imovine koja prelazi i 200 milijuna dolara zahvaljujući donacijama pristaša njegovih seansi. U dočeku današnjeg datuma evanđelistička je crkva obljepila preko 2200 jumbo plakata diljem američkih gradova, a zaludjeli sljedbenici su preplavili ulice s transparentima o dočeku Isusa Krista.

˝Sutra će pravi vjernici otići u raj, a nevjernici će svjedočiti pravom armagedonu˝-Harold Camping

a ovako izgleda propaganda za zaluđenu masu;

Obratite pozornost na natpise na ovom jumbo plakatu;

Smakovi svijeta su nametnuti kao dio naše kulture u obliku svijesti o prolaznosti vremena. To je tako iz prostog razloga jer ovakav plitak i pomodan način razmišljanja omogućuje pojedincima i Crkvi masovno bogaćenje na temelju ljudske gluposti. Vjerovatno ste ˝zaboravili˝ 1919. godinu kada se s neba spustio Kralj uništenja, 2005. kada su se naglo otopile polarne kape, 2006. udario nas je golemi komet, a tu su još i erupcija vulkana koji je progutao cijele kontinente, utjecaje Supermjeseca, i nekolicina vanzemaljskih invazija. Bili su to sve, dragi moji, propagande i medijske prijevare.

No, svi mediji, i mnogi izvori uz njih, najviše propagiraju fatalnu 2012. godinu. Razlog tome su, navodno, Maje, koje su u svom kalendaru jasno ˝nagovijestile kraj svijeta˝. Ovome su pokleknuli mnogi ljudi, strahujući od 2012, a Hollywood to pametno iskorištava i zarađuje bilijune na propagandnim filmovima katastrofe. No, postotak zagovornika ove ideje jest gotovo jednak postotku ljudi koji ne čitaju i ne tragaju za ikakvim kulturnim informacijama, nego promatraju život i stvarnost isključivo kroz TV prijemnike. Stvarna namjena majanskog kalendara je potpuno drugačija od one koju iskrivljuju mediji i to će uvidjeti svatko tko se primi literature vezane za njihov kalendar i kulturu ove davno izumrle civilizacije. O Mayama možete pročitati u jednom od mojih prošlih postova.

David Icke o invaziji na Libiju, Japanu, potresima – VIDEO

David Icke je kao i uvijek istupio u najbitnije vrijeme tumačivši ono što je ovaj puta jasno i vrapcima na grani, napad na Libiju je unaprijed osmišljen kao dio slagalice u geopolitičkoj budućnosti. Gadafi je postavljen od strane napadača i čim se “otpustio s uzice” spin majstori su krenuli na svog dojučerašnjeg kolegu sa spinovima poput “Rata za mir”, “naređenja protiv diktature” ili “nasilja koje je nužno protiv tiranije”… Pametnom dosta.

Video pogledajte u nastavku.

Masoni i illuminati

Krataka povijest
Prve masonske lože nastale su u Engleskoj. Uoči Ivandana 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske lože stvorile su veliku ložu za London i Westminster, koja je šest godina kasnije postala Velika loža Engleske. Masonerija je u Engleskoj bila oružje kojim se služila britanska politika, a u 19. stoljeću sve više ima utjecaja na druge države preko određenih loža. Članovi nekih loža bili su, među ostalima, engleski kraljevi i poznati političari Edvard VII., David Loyd George, Winston Churchill i dr. Francuski mislioci Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques Rousseau, Victor Hugo i drugi kao članovi loža unose revolucionarne, buržoaske ideje protiv feudalnog poretka. Njemačke lože, za razliku od ostalih, u svoj program uvode kršćanski nauk. Okupljaju mnoge filozofe, pisce i glazbenike, npr. Johann Wolfgang von Goethe, Johann Gottlieb Fichte, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven... George Washington kao masonNadalje, kako tvrde slobodnozidarska društva, slobodnim zidarima nije dozvoljeno na radovima raspravljati o religiji. Slobodno zidarstvo je također strogo ne-politično i rasprave o politici na slobodnozidarskim radovima su izričito zabranjene. Ova pravila proizlaze iz slobodnozidarskih ciljeva poticanja članova da otkrivaju ono što je zajedničko ljudima iz najrazličitijih društvenih krugova. Kao što je dobro poznato, rasprave o religiji i politici prečesto su znale prerasti u nerede i dovesti do diskriminacije, proganjanja i ratova. Sa ovom tvrdnjom se ne bi složili mnogi, jer kako nam je poznato iz povijesti upravo su neki od najvećih državnika i vojskovođa bili vodeći slobodni zidari. Ovom prilikom moram se osvrnuti i na svima nam dobro poznate Illuminate, odnosno prosvijetljene koji sebe definiraju kao «Skupinu pojedinaca koji rade zajedno da izgrade bolju budućnost». Vjeruje se da je upravo ovo društvo upleteno u sva svjetska previranja i da žele izgraditi Svjetsku vladu (neki kažu po uzoru na fašistički model) kojom bi nadzirali cijeli svijet. Upravo ovaj model svojevrsnih «masterminda» stigmatizirao je sva slobodnozidarska i slična udruženja.





Ako je tijekom godina počevši još u 18. stoljeću dolazilo do brojnih izlaganja i razotkrivanja slobodnih zidara, današnji moderni «masoni» ne prežu ni od izjava za medije, glasnogovornika i slično. Da li je to samo pametno smišljena obmana ili iskorak ka novim svjetonazorima tek će se saznati. Po mome osobnom shvaćanju, svi znaju da masoni postoje, stoga je glupo nastaviti inzistirati na tajnosti. Na kraju krajeva, masoni nikada nisu skrivali svoje postojanje, već samo imena svojih članova, asve veća demokratizacija društva omogućava im polagani izlazak iz sjene.

Organizacijska struktura

Slobodni zidari organizirani su putem Velikih Loža ili Velikih Orjenta. To su suverena, neovisna tijela koja upravljaju bratstvom u pojedinoj zemlji, državi ili zemljopisnom području (nazvanim jurisdikcije). Ne postoji jedinstveno upravljačko tijelo koje predsjeda slobodnim zidarima širom svijeta, i počivaju na bratskim vezama koja ovise samo na međusobnom prepoznavanju. Dvije su glavne grane slobodnog zidarstva.

«Regularne» lože okupljene oko Ujedinjene Velike Lože Engleske i one malo «liberalnije» zvane Veliki orijenti prepoznate od strane Velikog Orijenta Francuske. Iako se u načelu grane slobodnog zidarstva mogu prepoznati po svojoj pripadnosti Velikoj Loži ili Velikom Orijentu, postoje iznimke. Gotovo svaka loža i svaki oblik slobodnozidarskog udruživanja ima svoju jedinstvenu strukturu.

Loža Savršenstva (perfekcije)

4° - 14°
4° - Majstor Putnik
5° - Savršeni Majstor
6° - Intimni Tajnik
7° - Provost i Sudac
8° - Intendant Zgrade
9° - Majstor Izabranik Devetorice - Sjever
10° - Majstor Izabranik - Sjever
11° - Uzvišrni Majstor Izabranik - Sjever
12° - Veliki Majstor Arhitekt
13° - Majstor Devet lukova
14° - Veliki Majstor Mason
Vijeće, Prinčevi Jeruzalema
15° - 16°
15° - Vitez Istoka ili Mača
16° - Princ Jeruzalema
Kaptol Ruže i Križa
17° - 18°
17° - Vitez Istoka i Zapada
18° - Vitez Ruže i Križa
Konzistorij
19° - 32°
33° - Počasna postignuća
19° - Veliki Pontiff
20° - Majstor ad Vitam
21° - Patrijarh Noachite
22° - Princ Libanusa
23° - Šef Tabernacle
24° - Princ Tabernacle
25° - Vitez Brončane Zmije
26° - Prijatelj i Brat Vječni
27° - Zapovjednik Hrama
28° - Vitez Sunca
29° - Vitrz St. Andrewa
30° - Veliki Inspektor
31° - Vitez Aspirant
32° - Uzvišeni princ Kraljevske Tajne
33° - Suvereni Veliki Inspektor

Slobodni zidari koriste znakove (geste), različite načina rukovanja i tajne riječi kako bi se osigurao pristup sastanku i identificirali legitimni posjetitelji. Još od ranog 18. stoljeća na ovamo svi su pokušali otkriti ove znakove, kako bi se i ne-masoni mogli infiltrirati u njihove redove, no lukavi masoni su im doskočili promjenom izvjesnih riječi u ritualima kako bi lakše otkrili prevaranta koji se i dalje služio «starim» riječima. Masonski znanstvenik Christopher Hodapp također ističe da gore spomenuti znakovi variraju od jurisdikcije do jurisdikcije, od lože do lože, a povjesničar John J. Robinson states tvrdi još i da masonske lože mogu namjerno mijenjati svoje rituale s vremena na vrijeme. Tako da neka skupina pozdrava i znakova može biti aktualna samo neko vrijeme. Danas se identitet članova dodatno provjerava traženjem na uvid članske iskaznice ili nekog drugog certifikata.

Zbog svoje tajnovitosti, Slobodni zidari su odavna bili predmetom raznih rasprava o teorijama zavjere, u kojima ih se portretiralo kao moćnike koji žele dominirati svijetom i krojiti svjetsku politiku. Teoretičari zavjera u svojim promišljanjima često povezuju simbole i brojeve kako bi „dešifrirali“ masonske zagonetke, no često se ispostavi da su ta preklapanja slučajna. Povijesno gledano, masone se oduvjek optuživalo da žele stvoriti novo društvo utemeljeno na idealima slobode, jednakosti, bratstva, razdvojenosi crkve i države, te vjerske tolerancije. Ovo gore navedeno ne zvuči tako loše, no takva država bi bila samo umjetna bezlična tvorevina u službi masonskog nepotizma. Svoja razmišljanja o masonima, teoretičari zavjera često potkrepljuju i istinskim, povijesnim aktivnostima Lože P2 (propaganda due).

Anatema

Papa LeoXII anatemu slobodnog zidarstva dodatno je potvrdio 1825, te je proglasio trajnom i vječnom, dok je Papa Leo XIII 1884. godine sazvao sve članove klera kako bi razradili strategiju za borbu protiv ovog „podmuklog neprijatelja“. U svom govoru je izmeđuostalog rekao: „...Želimo da vaš prioritet (misli na članove klera) bude strgnuti masku sa slobodnog zidarstva kako bi se ono moglo vidjeti kako zaista jest.“ Razmatrajući pitanje zašto je došlo do stvaranja loše reputacije slobodnog zidarstva, treba imati na umu i tadašnje društveno političke prilike, jer Papa Leo XIII nadalje optužuje masone za vjerovanje u „demonske“ ideje demokracije, slobodnih izbora, i razdvajanje crkve od države. Mržnja prema masonima kulminirala je u nacističkoj Njemačkoj, progonom, zatvaranjma i ubijanjem Slobodnih zidara. Hitler je smatrao da su oni samo produžena ruka Židova kako je opisano u dokazano krivotvorenim „Protokolima Sionskih Mudraca.“ Upravo je prvi zadatak Adolfa Eichmanna bio praćenje aktivnosti ljudi za koje se sumnjalo da su masoni. Mnogobrojni diktatori uključujući Mussolinija, Franca, Pinocheta i Salazara, također su se priključili anti-masonskoj kampanji, a islamistički pokret Hamas smatra ih tajnim društvom koje je dio „cionističke zavjere“. Mnogi vjeruju da su Slobodni zidari izrasli iz srednjevjekovnih Vitezova Templara, a danas takva organizacija postoji kao ogranak Slobodnog zidarstva. Kada novi član pristupa Slobodnim zidarima može odabrati da li će napredovati po pravilima Škotskog ili Yorkškog Reda. Oni koji odaberu Yorkški Red, na kraju će se susresti izborom da postnu Vitezovi Templari.


Popularne teorije zavjere

Imajući u vidu sve gore navedeno, ne čude brojne teorije zavjere čiji su glavni akteri Slobodni zidari. Jedna od njih je i ona da Veliki Pečat SAD-a sadrži masonsko-iluminatske simbole. To je točno, no kako sam već prije spomenula mnogi osnivači su bili deklarirani masoni, tako da je ovo bilo ništa drugo do oblika promicanja vlastitih ideja i principa. Pečat i simbolika samo su odraz toga vremena bez skrivenih šifriranih poruka. Čak je pomalo i smješna teorija koja kaže da je u natpisu na pečatu koji glasi „ annuit coeptis novus ordo seculorum“ sadržana riječ „MASON“...no isto tako sadržano je i ostalih 120 kombinacija.




Ipak iznenađuje snaga ideja Slobodnog zidarstva koje su duboko utkane u arhitekturu glavnih objekata u Washingtonu. Na slikama ispod možete vidjeti koliko je jak utjecaj slobodnog zidarstva u arhitekturi toga doba.

Osim planetarno popularne i vječne teorije o svjetskoj masonskoj zavjeri, postoje i brojne druge, poput one da je teroristički napad 11. rujna na SAD ustvari rezultat trajnog rata koji se odvija između slobodnih zidara (kao nasljednika Templara) i Islama. Ova teorija funkcionira i u kontekstu Masona i kao predstavnika Židova. Također je poznata i teorija po kojoj upravo Slobodni zidari stoje iza atentata na JFK-a. Numerolozi u svemu vezanom uz atentat pronalaze broj 33 koji je simbol najvišeg masonskog stupnja, dok je vjerodostojnija teza po kojoj su CIA i FBI u svemu tome imali svoje prste, a tome u prilog ide i činjenica da je tadašnji šef FBI-a J.Edgar. Hoover bio visokorangirani mason. Danas je najaktualnija teorija da se Slobodni zidari u Bohemian Grovu sastaju s najutjecajnijim političarima današnjice, a poznato je da su i mnogi američki predsjednici novijeg doba bili članovi „Lubanja i Kostiju“, također jednog vida slobodnozidarske organizacije

Svi ste vjerojatno vidjeli novčanicu od jednog dolara. Niste? E, pa ako niste onda ste propustili vidjeti i simbol piramide sa svevidećim okom na svome vrhu koji se na toj novčanici nalazi. Ispod slike nedovršene piramide stoji natpis «Novus Ordo Seclorum» koji je 1782. predložio Charles Thompson, jedan od osnivača američke nacije, kada je od strane kongresa zamoljen da osmisli konačan dizajn velikog pečata Sjedinjenih država. Thompson nikada nije u potpunosti objasnio prijevod ovog mota, ali je objasnio njegov simbolizam koji znači «početak nove američke ere». I priča bi tu stala da ne znamo kako je nedovršena piramida sa svevidećim okom simbol iluminata, jednog od najmisterioznijih tajnih društava u povijesti. Prvobitni iluminati su bili tajno društvo koje je 1776. godine osnovao bavarski profesor Adam Weishaupt. Njegov cilj bio je ukinuti organiziranu religiju i sve svjetske vlade te povesti ljudski rod u Novi svjetski poredak kojim upravlja apsolutni razum. No, njihovu urotu je vrlo skoro otkrila bavarska vlada i iluminati su bili

prisiljeni prikriti se i raditi u još većoj tajnosti. O njima se ne zna puno nakon tog progona, ali teoretičari zavjere vjeruju da oni još uvijek postoje i upravljaju svjetskom politikom iza kulisa. Nekim od njihovih najvećih postignuća se smatraju francuska revolucija, svjetski ratovi, komunizam te Ujedinjeni narodi i Europska unija kao sredstvo centraliziranja svijeta pod jednim parlamentom, ustavom i valutom. Sinonim za iluminate danas je Savjet za inozemne veze, veliki think tank koji se sastoji od bogatih bankara, poznatih znanstvenika i utjecajnih političara. Vjeruje se da rade na ostvarenju Novog svjetskog poretka, sekularne svjetske vlade s UN-om kao policijom. Nitko ne može dokazati postojanje iluminata, ali teoretičari zavjere svugdje vide njihov utjecaj. Intrigantno je i to da su iluminati osnaovani upravo 1776. kada je proglašena američka neovisnost, a imajući u vidu njihovu motivaciju za upravljanje svijetom nije teško zbrojiti dva i dva.

Novi svjetski poredak

Teorija novog svjetskog poretka označava vjerovanje da neka organizacija (u ovom slučaju iluminati) teži ostvarenju centralizaciji svjetske politike, tj. stvaranju sekularne svjetske vlade. Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori apsolutnu moć. Neki od konkretnih ciljeva su ukidanje privatnog vlasništva i prava na posjedovanje oružja, svi izbori su kontrolirani od strane Ujedinjenih naroda, Ustav SAD-a zamijenjen Poveljom UN-a, ukidanje kućnog školovanja i uvođenje svjetskog kurikuluma. luminati ovom cilju pristupaju tajno. Njihova metoda dolaska na svjetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već operiranjem iza kulisa. Iluminati nikad ne istupaju javno; oni rade tajno - infiltriraju svoje članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucjenama visokih dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke[2]. Članovima iluminata nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vrijeme njihovog života, već postupno obavljati pripreme i voditi svjetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao stožerom svih operacija.

Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je u teoriji zavjere poznata kao problem-reakcija-rješenje.Ilustrirajmo to na primjeru UN-a. Nakon 2.svjetskog rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svijetu kroz internacionalnu politiku i « svjetsku policiju». Vjeruje se da su iluminati bili ti koji su potaknuli svjetske ratove (problem). Svjetska populacija je reagirala na te ratove (reakcija) težnjom da se osnuje institucija koja će regulirati ratove. Stoga su iluminati kreirali rješenje, tj. UN. Teoretičari zavjera smatraju Ujedinjene narode institucijom koja će ostvariti novi svjetski poredak. Već poznata činjenica da je David Rockefeller (multimilijarder i ime koje se često povezuje s iluminatima) donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. Ujedinjeni narodi su organizacija sa svjetskim utjecajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN: ujediniti europske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći koja se sve više sakuplja u rukama elite.

Simbolika

Službeni simbol iluminata bila je danas vrlo poznata piramida, preuzeta od masona. Taj simbol predstavlja piramidu na čijem vrhu se nalazi oko okruženo svjetlosnim zrakama. Već je ranije napomenuto kako je Weishaupt bio fasciniran misterijem Velike Piramide u Gizi. Moderni simbolozi smatraju da je piramida staroegipatski okultni simbol koji predstavlja konvergenciju prema vrhuncu prosvjetljenja. U ovom slučaju taj vrhunac je « oko koje sve vidi», zvano još i « trinacria». Weishaupt je vjerovao da će najinteligentniji čovjek zauzeti mjesto oka i vladati pomoću apsolutne moći i razuma. To je poganski simbol koji je Weishaupt preuzeo je simbolički označava sposobnost njegovog Reda da sve nadzire. Može se zaključiti kako je cjelokupni simbol prosvjetljenja odabran zbog illuminatskih ciljeva da rasprše mit religije i dovedu svjetlo uma i znanosti. Natpis « Novus Ordo Seclorum» na latinskom znači « novi sekularni poredak», što se slaže s iluminatskom idejom sekularne države.



Njihova izvorna vjerovanja su zapravo svojevrsna kompilacija učenja raznih mističnih grupa kroz povijest. Iluminati su prihvatili tantričke vježbe za meditaciju koje koriste umu i tijelu. Također su prakticirali metode i koncepte muslimanskog kulta Asasina, kao i one različitih gnostičkih kršćanskih skupina. Iako je prvi i najvažniji cilj iluminata bio svjetska dominacija, oni su imali i druge aspiracije. To su bile transcendentalna iluminacija (oslobađanje uma od svih ovozemaljskih okova), besmrtnost te apsolutno znanje i moć. Da bi to postigli, intenzivno su proučavali stare magijske spise i bavili se metodama astralne projekcije.

http://happ.forumotion.com/t812-masoni-illuminati-i-nwo

http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri#axzz1MWlaVHqi

Poučne priče

U ovom postu sam odlučila objaviti neke priče koje bi me uvijek dizale i poticale na pozitivno razmišljane. Neke sam sama našla, a neke sam dobila od zanimljivih ljudi  kad bi se trudili oraspoložit me ( hvala im) !!

1. Sreća

Jednoga dana,baš negdje u vrijeme sutona,gradom je hodao starac,noseći korpu punu raznobojnih,svjetlucavih zvjezdica. Povremeno je zahvatio rukom iz korpe i širokim zamahom ih razbacivao svuda oko sebe.

- Što to radite? -upitaše ga ljudi.

-Sijem sreću. - odgovori starac mirno i nastavi sa svojim radom.

Ljudi bješe opčinjeni tom blistavom ljepotom,pa pojuriše da hvataju i sakupljaju te zvjezdice,ali ni najhitriji među njima nisu uspijevali da ih uhvate i zadrže. Prosto su im prolazile kroz prste i oni su opet ostajali praznih ruku. Starac ih je posmatrao sa blagim smiješkom,a onda im reče:

- Uzalud vam je to sto radite.

Tek kada naučite sijati radost,ljepotu,dobrotu i ljubav - tada ćete biti pozvani i na žetvu sreće.
Onaj ko grabi za sebe,taj nikada neće uhvatiti sreću.

2. Životne prepreke

Jednog dana pojavio se maleni otvor na leptirovoj čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru:uzeo je škare i razrezao čahuru. leptir je sa lakoćom izašao. Međutim, imao je krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira,očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti,povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.

Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. nikada nije poletio. Čovjek,unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama,nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći,izlazeći iz čahure,osmislio Bog,kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu. Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka,osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.

3. Profesor i studenti

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje: Je li Bog stvorio sve sto postoji? Jedan student mu je smjelo odgovorio: Da, Bog je stvorio sve sto postoji! Bog je sve stvorio? upita profesor još jednom. Da, profesore odgovori student. Profesor ce potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono sto radimo, onda je i Bog zao! Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je vjera zapravo mit. Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. Naravno odgovori profesor. Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća? Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno? Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje. Mladić je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono sto mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono sto čini da tijelo ima ili prenosi energiju. Apsolutna nula znaci potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu. Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama? Profesor odgovori: Naravno da postoji. Student ce na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opisu sto se događa kada nema svjetla. Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo? Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: naravno, kao sto sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima… u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo. Na to ce student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Bas kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opisu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje bas kao sto postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog sto se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Bas poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla. Profesor je sjeo. mladić se zvao Albert Einstein

4. Trgovac i dijamant

Živio jednom jedan bogаti trgovаc dijаmаntimа. Ali on nije bio sаmo trgovаc. Bio je i mudrаc pored toga. Jednog je dаnа sjedio sа svojim prijateljima, kаd mu slugа donese lošu vijest kako mu je nestаo vrlo skupocijen dijаmаnt. Čuvši to, trgovаc nа čаs zаtvori oči, а ondа promrmljа: “Prekrаsno! Zaista prekrаsno!” Prođe sаt vremenа, a slugа mu dojаvi veselu vijest: dijаmаnt je pronаđen. Trgovаc opet zаtvori oči, trenutаk utonu u tišinu, pa reče: “Prekrasno! Zаistа prekrаsno!” Ne mogаvši rаzumjeti trgovčevo ponаšаnje, jedаn gа njegov prijаtelj upitа: “Objаsni mi zаšto si upotrijebio iste riječi i kod gubitkа, i kod dobitkа? U čemu je tаjnа tаkvog ushićenja?” Trgovаc mu mirno odgovori: “Jа cijenim tišinu i spokoj svogа umа više od dijаmаnаtа. Jа sаm trаgаč zа neiscrpnim blаgom duhovnih vrlinа. Kаdа su mi jаvili dа je skupocijeni dijаmаnt nestаo, pogledаo sаm unutar sebe dа bih vidio hoće li se moj um uznemiriti i izgubiti svoju drаgocjenu rаvnotežu i mir zаrаdi nečegа što je tаko prolаzno kаo što je stvаr po imenu dijаmаnt. I otkrio sаm dа moj um nije izgubio svoj mir i svoju rаvnotežu. Stogа sаm rekаo: “Prekrаsno! Zaista prekrasno!” A kаdа me je slugа obаvijestio dа je dijаmаnt pronаđen, opet sаm pogledаo u sebe dа bih vidio hoće li se moj um sada ushititi, izgubiti svoju rаvnotežu i stаloženost zbog novonastalog dogаđаjа. I otkrio sаm dа se je moj um više brinuo o unutаrnjem duhovnom blаgu, nego što se bаvio materijalnim predmetom, kаo što je dijаmаnt. Zbog togа sаm i rekаo: “Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”



Znakovi su posvuda

Potražite znakove. Ima ih posvuda. Kamo god nam pogled seže. Gdje god da se nalazimo. Kamo god da krenemo. Šalju nam poruke na svima razumljivom jeziku. Postavljeni su uz naš životni put kako bi nas usmjerili, pokazali u kojem smjeru idemo i kamo bi sve mogli krenuti, ako se na to odlučimo. 

Znakovi su samo drugi izraz za razgovor s Bogom. Oni su načini na koje božansko razgovara s nama, prenosi važne obavijesti za našu lutajuću dušu. Ne prođe niti jedan dan, a da u njemu nema znakova. Mnogi mogu proći, a da ih u njima ne vidimo. Protutnjimo pored njih kao da ne postoje. Zato ostanite budni. Um se uvijek pita zbog nečeg. Na svako od tih pitanja postoji odgovor, umotan u trenutke vašeg života.

Autor knjige Razgovor s Bogom kaže da "život obavještava život putem samog životnog procesa". Tradicionalne religije uče nas da Bog kaže: "Čak i prije no što se zapitaš, ja ću odgovoriti." I zbilja, bog neće u naše glave postaviti pitanje, a da se ne pobrine za odgovor. Doista, svrha pitanja je da nas vodi do odgovora, odnosno do mudrosti koje on krije.  Razgovor s Bogom kaže da vječna mudrost leži u nama. Neki su to protumačili kao da smo pametniji od Boga.  Pa ipak, on je taj koji je stavio mudrost u nas, a život je proces tijekom kojeg se prisjećamo mudrosti, tako što nam biva pokazana iznova i iznova, na mnoge načine i u mnogim oblicima.  Sad je jedino pitanje hoću li slušati odgovor ili neću. Obično ne slušamo. Kao i većina ljudi, često propustimo te znakove. I kad ih "uhvatimo", svejedno krenemo drugim putem, zato što me gotovo u pravilu šalju u smjeru koji mi se čini najizazovnijim.

Za to, naravno, postoji razlog. "Znakovi" koje primamo od života usmjeravaju nas prema iskustvima koja će biti najkorisnija za razvoj našeg duha. To je njihova osnovna svrha. Svrha života samog. Stoga se možete kladiti na to da će signali koje nam život šalje biti izazovni, postavljati nas u situacije u kojima se moramo suočiti s nekim ili nečim i uvijek nam pokazivati prema mjestu koje nam nudi najmoćniju priliku za rast.

Svijet nam i u ovom trenutku govori nešto o nama samima, o smjeru u kojem smo krenuli, o stazama kojima možemo hoditi u budućnosti, odaberemo li ih. Sve što trebamo jest pročitati ih i poslušati. Na žalost, baš kao što to radimo kao pojedinci, kao čovječanstvo složno ignoriramo znakove koje nam život šalje.

Vidimo da je naša vrsta u ozbiljnoj opasnosti i ne trzamo.

Vidimo da je okoliš u kojem živimo ugrožen i ne trzamo.

Vidimo da duhovno propadamo i ne trzamo.

Vidimo znakove kamo god da se okrenemo, gdje god da pogledamo i gledamo ravno kroz njih, kao da ne postoje. Naći ćete ih u naslovima jutarnjih novina. U večernjim vijestima. Posvuda na Mreži. U časopisima koje čitate.

OVO je znak, POGLEDAJTE. Ovo je znak koji traži da PAŽLJIVIJE POGLEDATE ZNAKOVE.

Hoćemo li obratiti pažnju na njih? Vi, sami, odgovorit ćete na to pitanjima u danima koji dolaze. :))

Ayahuasca

Ayahuasca je naziv za posebno pripravljen napitak koji u sebi sadrži snažnu psihoaktivnu supstancu dimetil-triptamin (DMT), hormon koji navodno luči i čovjekova epifiza. Ayahuasca se dobiva od dvije biljke od kojih je jedna izvor navedenog hormona (Psychotria viridis), a druga blokira enzime u čovjekovom želucu koji bi DMT inače automatski razgradili prilikom oralnog unošenja (Banisteriopsis caapi). Stoga ovakav napitak omogućuje neometanu apsorpciju DMT-a i efekte koje takav spoj izaziva. A efekti su izvanredni i često identični onima koje proizvodi DMT nastao u ljudskoj epifizi. Naime, čovjekov mozak luči DMT samo u posebnim trenucima – obično prilikom rođenja, duhovnog iskustva, stanja šoka ili smrti. Otprilike tjedan dana prije vlastite smrti mnogi ljudi počinju viđati svoju odavno umrlu rodbinu ili prijatelje kako se pojavljuju u sobi, promatraju ih ili čak prenose poruke. Umiruća osoba će tada zapitati nekoga od ukućana vide li i oni isto, ali ukućani obično misle da umirući bunca ili halucinira. No, nije riječ o halucinaciji - riječ je o proširenoj percepciji pod utjecajem DMT-a, čime se umiruća osoba priprema za prelazak na novu razinu postojanja. Takva osoba polako počinje percipirati i realnost koju je mozak do tada cenzurirao jer napuštanjem fizičkog tijela ljudska Duša neće više biti stanovnik materijalnog svijeta, već se vraća svome izvoru, u svijet koji obično nazivamo duhovnim. A takva razina postojanja isključuje percepcijska ograničenja i omogućuje onakav stupanj slobode kakav je osoba spremna prihvatiti. Smrću tijela, mozga i čula barijera između dva svijeta biva izbrisana i osoba ima mogućnost percipiranja cjelokupne Kreacije, njenog punog spektra, a ne samo majušnih 0,005 posto koliko dozvoljava ljudski mozak.

AYAHUASCA KAO LIJEK

Iako se o ayahuasci ponekad govori kao halucinogenoj drogi, ona to jednostavno nije. Prvo i osnovno, ona ne stvara ama baš nikakvu ovisnost. Štoviše, na ovakve ceremonije često dolaze ovisnici o drogama, alkoholu ili nikotinu jer je ayahuasca u stanju iscijeliti nečiju ovisnost. Mnogi šamani uzimaju ayahuascu čitav život, tisućama puta, pa svejedno doživljavaju duboku starost i ostaju zdrave osobe s velikim i skladnim obiteljima.

Također, na ceremoniji u Brazilu ayahuascu su uzimala i mala djeca u dobi od dvije, šest i devet godina. Naravno, ne iste količine kao i odrasla osoba, ali dovoljne da izazovu efekt. Ako je ayahuasca zdrava za dijete, onda je očigledno da ona nije za čovjeka neprirodna supstanca ili otrov koji uništava tijelo. Kao hormon koji prirodno proizvodi čovjekov mozak, DMT je prema vlastitoj strukturi lijek za tijelo, psihu i duh. Upravo zato narodi južne Amerike ayahuascu smatraju svetom supstancom koja ponekad omogućuje iscjeljenje i od najtežih bolesti, a za pripadnike brazilske Santo Daime religije (naročito slobodne varijante kršćanstva) koji je konzumiraju za vrijeme mise, ona predstavlja ni manje ni više nego „drugi dolazak Krista“. Stoga ona nije samo „halucinogeni napitak“ spravljen kuhanjem dviju biljaka koje rastu u Amazoni - iskustvo ayahuasce predstavlja i mogućnost komunikacije sčitavim spektrom duhovnih bića koja redovito prate ceremoniju ispijanja ovog napitka. Ayahuasca tako ima i svoj biokemijski, ali i duhovni aspekt jer može uvesti čovjeka u duhovno iskustvo, otkriti potisnutu istinu te omogućiti uvid u skrivenu realnost – bilo da je riječ o uzrocima čovjekovih problema ili mističnim razinama postojanja.

Gotov napitak

U prilog činjenici da je ayahuasca lijek, a ne narkotik, idu i neposredni efekti njenog uzimanja. Naime, ayahuasca nije napitak koji je moguće uzimati onako kao što se uzimaju rekreativne droge – uz konzumaciju ostalih toksina kao što je alkohol te uz izlazak u klub. S obzirom da ima izuzetno snažan purifikacijski efekt, za takvo uzimanje potrebno je kreirati i specijalne uvjete. Prvo zbog čišćenja koje nastupa nedugo nakon uzimanja, a zatim i zbog intimnih unutarnjih iskustava koja zahtijevaju mir, tišinu, zaštićen prostor i podršku drugih osoba, običnošamana i njegovih pomoćnika. Nedugo nakon ispijanja počinje čišćenje tijela koje obično poprima oblik povraćanja i proljeva koji ponekad potraju i satima. Ayahuasca je, naime, jedan od najjačih tjelesnih čistača i sve što izčovjeka izađe tijekom ceremonije omogućuje tijelu regeneraciju, odnosno efekt poznat kao „resetiranje stanične memorije“. Stoga je čest slučaj da osobe tijekom rituala dožive iscjeljenje od kronične bolesti, odnosno kroz komunikaciju s duhovnim bićima dobiju precizne upute što činiti kako bi se iscijelili i zadržali zdravlje. Ponekad je takvo iscjeljivanje praćeno i prisutnošću„duhovnih kirurga“ koji se pojavljuju i rade na nekom organu. A ponekad dolazi i do trenutnih, spontanih iscjeljenja koja se ostvaruju bez ikakvog procesa.

VIZIJE

Od svih mogućih vizija onostranih svjetova, za živuću osobu pogotovo su bitne i zanimljive vizije posmrtnih stanja i sfera. Amazonska plemena zovu ayahuascu „vino mrtvih“ jer povezuje s onostranim svijetom i time produbljuje čovjekov odnos sa sveukupnim postojanjem, odnosno sve-životom. Iskustvo smrti svakako je jedno od najbitnijih iskustava koje Duša prolazi u vlastitome postojanju i zato je dobro o njemu ponešto i znati.

Mnogi sudionici brazilske ceremonije, imali su kontakte s umrlim članovima obitelji s kojima bi raščišćavali odnose, primali posebne poruke pa čak i dobivali informacije o obiteljskim tajnama koje su umrli članovi„ponijeli sa sobom u grob“ i koje bi teško saznali da nije bilo pomoći ayahuasce. Mnoge takve informacije zlata vrijede jer ukidaju dotadašnju višegodišnju ili čak cjeloživotnu patnju. Pored kontakata s dušama umrlih,česte su i vizije posmrtnih sfera ili, bolje rečeno, dimenzija postojanja koje obitavaju duše oslobođene fizičkog tijela. Naime, za umiruću osobu puno je bolje da zna kuda ide, odnosno da „umre prije smrti“, kako su to majstori Zena običavali govoriti. Takva iskustva skidaju veo misterije s procesa umiranja i smrti kao takve, odnosno pomiču granice percepcije od vezanosti isključivo za fizičku egzistenciju prema puno široj svijesti o sebi kao Duši koja postoji i neovisno o fizičkom tijelu. Kao što je netko već davno rekao – čovjek nije tjelesno biće koje može imati duhovno iskustvo, već je čovjek primarno spiritualno biće koje trenutno proživljava iskustvo ljudskosti. Takvo iskustvo svakako treba iživjeti autentično i temeljito, ali ne treba zaboraviti ni odakle dolazimo i čemu ćemo se vratiti.

Vizije posmrtnih ili viših sfera često uključuju i kontakte s oslobođenim duhovnim bićima koja više ne podliježu zakonu reinkarnacije na ovoj planeti. Riječ je o duhovnim učiteljima i majstorima koji se susreću i prema osobnom afinitetu, ali i prema istinskoj potrebi Duše. Tako će i do tada zakleti ateisti možda imati vizije svetaca pojedinih religija ili doživljavati duhovne inicijacije dobivene od kristolikog bića ili „božanske majke“. Ne mora ovdje biti riječ samo o projekcijama arhetipskih slika – postoje, naime, uzašla bića koja pomažu čovječanstvu te je kontakt s njima vrlo česta pojava na ayahuasca ceremonijama. Takva bića spremna su prosvijetliti osobu koja to želi, ali i mnoge koji to nežele svjesno. Intervencije duhovnih bića u ljudskim životima stalne su, ali većina ljudi to ne primjećuje. Iskustvo ayahuasce u stanju je osvijestiti i produbiti takva iskustva te omogućiti otkrivanje nečega što običavamo zvati osobnim „duhovnim zaštitnikom“, odnosno osobnom „duhovnom strujom“. Naime, jednako kao što u pojedinoj inkarnaciji svatko od nas bira specifično područje osobne realizacije (jer nemamo vremena istovremeno biti ostvareni na previše različitih polja), tako nas i duhovni zaštitnik povezuje sa specifičnom duhovnom strujom, odnosno spiritualnom kvalitetom koju smo odabrali manifestirati u trenutnoj inkarnaciji.

NLO vizije i kontakti

Vizije na ayahuasci često mogu biti povezane i s kontaktima s vanzemaljskim bićima i svjetovima. Takvi kontakti najčešće poprimaju oblik savjetovanja – vanzemaljska bića obično se pojavljuju u svojim letjelicama te šalju poruke koje se tiču osobe same iličovječanstva kao takvog. Razlog tome što je pojava vanzemaljaca izuzetno čest pratioc ayahuasca ceremonija vjerojatno je u čovjekovoj zatvorenosti na takav kontakt kad je riječ o njegovoj svakodnevnoj svijesti. Kako ayahuasca briše percepcijske granice koje stvara ljudski um, tako ona otvara čovjeka i na ovakvu vrstu komunikacije. Zašto ne, jednako kao što čovjek nije jedino biće koje nastanjuje planetu, tako ono nije niti jedino svjesno biće u svemiru. Iako vanzemaljska bića sustavno posjećuju Zemlju već tisućama godina, izgleda da je na ovoj planeti malo otvorenih, pristupačnih ili inteligentnih sugovornika. Nije, dakle, riječ o tome da vanzemaljci ne žele kontakt sa Zemljanima – upravo suprotno, Zemljani su ti koji ga ne žele ili im svijest nije adekvatno podešena za takav oblik interakcije. No, u današnje doba kada čak i Vatikan priznaje postojanje „svemirske braće“, ovakva komunikacija više ne mora predstavljati nikakvo čudo – u najskorije vrijeme bit ćemo svjedoci i otvorene suradnje s kozmičkim posjetiocima.

Vizije drugih planeta, paralelnih svjetova i viših dimenzija Kako Zemlja nije jedina sfera postojanja, tako ona nije samo takva kakvom je ljudi obično doživljavaju. Van granica moždane cenzure egzistiraju neograničene percepcijske mogućnosti. Ayahuasca ima učinak sličan čuvenoj crvenoj piluli iz „The Matrix“ trilogije te budi iz sna i otvara oči za oblike postojanja koji nisu vidljivi strogo programiranom umu. Prema riječima Williama Blake-a, kada očistimo vrata percepcije svijet se ukazuje onakav kakav jest – beskrajan. Na samom početku članka spomenuto je da suvremena znanost otkriva kako su percepcijske mogućnosti čovjekovih čula izuzetno ograničene. No, ne mora tako biti jer je činjenica da čovjek uopće ne upotrebljava sve svoje percepcijske sposobnosti – znanost i to potvrđuje smatrajući da čovjek koristi jedva pet posto svoga mozga. Iako mozak nije jedini percepcijski organ koji ljudsko biće posjeduje – tu su i mnogobrojni energetski centri – čak niti on nije potpuno iskorišten, dapače, gotovo da je isključen. Kada neki sustav funkcionira s jedva 5% svoga kapaciteta, tada je on ili na umoru ili je hiberniran, odnosno defektan. DMT aktivira uspavane moždane funkcije i omogućuje nam uvid u do tada „odvojenu stvarnost“. Što će tko od takve stvarnosti percipirati ovisi o svakoj individui, no vrlo često to su astralne sfere, duhovna bića, a nekada i udaljeni krajolici svemira. Ponekad su to paralelni svjetovi ili viši „denziteti“, a ponekad i apstraktne sfere i teksture, ambijenti i krajolici.

Tako ayahuasca, kao i direktne meditacijske metode, omogućuje percepciju apstraktnog svijeta. Takve je svjetove dobro poznavati jer oni nisu samo vizualne impresije, već je riječmoćnim izvorima energije, svijesti i znanja. Mnogi ljudi nikada ne shvate što predstavlja apstraktna umjetnost, odnosno što ona može predstavljati ako je se percipira na odgovarajući način. Apstrakcija uopće nije puka besmislica – ona je posrednik između ljudskog uma i nemanifestiranog svemira koji ključa skrivenim izvorima informacija, znanja, svijesti ili sposobnosti. Ukoliko ste se ikada zapitali odakle dolaze ljudski talenti, genijalnost, izumi i ostale kreativne sposobnosti, tada bi odgovor moga glasiti – iz apstraktnih sfera, iz Duha kao takvog. Kao i bilo koje drugo kvalitetno sredstvo duhovnog razvoja, ayahuasca spremnom učeniku otvara percepcijska vrata i inicira ga u sposobnost percipiranja i praktične primjene apstraktnih sfera, odnosno nečega što Castanedin Don Juan naziva „beskonačnošću“. Iako je svjesna aktivacija Duha do nedavno bila rezervirana isključivo za adepte duhovnih škola ili talentirane individue, suvremene duhovne tehnike te iskustvo ayahuasce danas takvu mogućnost donose i širem krugu duhovnih praktikanata.

Vede i Biblija

Koje su razlike između veda i Biblije? Da li je Veda nešto različito od kršćanske tradicije? Biblija, kao i vedski tekstovi na svoj osobit način, nose naziv svetih tekstova. Biblija i Vede nisu svete na isti način.

Vede nisu usporedive s Biblijom. Civilizacijska razina nije ista; dva teksta nisu isti po naravi. Oni se više nadopunjuju nego što stoje u oprečni. Kada se riječ Bog u kršćanskoj tradiciji upotrebljava u nekoj izreci, ona se odmah nabije nekom snagom, moći. Dok se u Vedama riječ “Bog” ne upotrebljava u istom smislu kao u kršćanskoj religiji.

U Vedama se ne moli Bogu jer, u biti, Bog je u Vedi zvuk. Nije moć ono što je označeno riječju, već je moć sam zvuk riječi. Riječi koje se koriste nisu način da se obrati Bogu, što je potpuno uobičajeno u kršćanstvu. Tu postoje formule koje omogućavaju da se stupi u dodir s Bogom, a on će možda odgovoriti. Jezik je tu samo sredstvo da se obratimo nečemu što nije u jeziku. U Vedama je to potpuno drugačije. Ono što je osnovno jest upravo jezik.

Ako postoji Bog u Vedama, to je upravo vedski tekst. Deve su instrumenti na istoj razini kao i ljudi, što se tiče služenja Vedama, i devama se ne moli. Dakle, tu ne postoji stav molitve.

Biblija je jedan vjerski tekst, dok Veda nije vjerski tekst. Ona se koristi u obredima, ali ne u vjerskim obredima. Vedski obredi nemaju hramova, crkava, svećenstva, molitve, Boga. To čini da su ta dva teksta i dva pristupa tim tekstovima različiti. Može se prići Vedama i cijeniti njezinu moć i također biti kršćanin bez ikakvih poteškoća. Veda je skup tekstova koji se još davnina prenosi isključivo usmenom predajom u Indiji. Ljudi koji su prenosili te tekstove nazivamo brahmanima. Oni su ih usvajali i predavali sljedećim naraštajima. Ti se tekstovi smatraju neophodnom referencom u Indiji i tamo su neprikosnoveni autoritet, kao što je to u našoj kršćanskoj civilizaciji Biblija.

Biblija nam, svakako, donosi veliku radost života na razini svog značenja. Njezine su vjerske i metafizičke pouke upućene duši, srcu, umu. Ti se tekstovi shvaćaju u vrijednosti onoga što poučavaju. Znamo da se Biblija prevodi na mnoge jezike. Treba razumjeti da je smisao vedskih tekstova izvorno drugačiji, i to zato jer se Veda ne obraća niti srcu, niti razumu, niti razini koja je shvatljiva našem umu.

U “Samhitama”, najvišem dijelu Veda, nećemo naći ništa usporedivo Kristovim poukama. One se ne obraćaju ljudima. To je vrlo važna stvar. Kada Krist, ili Biblija govore, to je božanska pouka, nesumnjivo, ali ona se obraća ljudima. Veda, pak, nije riječ nekog boga ili čovjeka koji se obraća ljudima.

Većina vedskih tekstova nema semantičku razinu. Nema suprotstavljanja onoga što Veda govori s onim što podučava kršćanstvo, a niti obratno. Čita se Biblija, vjeruje se u kršćanstvo i kada se recitiraju Vede, ne postoji niti jedan trenutak, a osobito dok se recitira “Samhita”, u kojem se suprotstavljaju doktrine. U Vedi ne postoji doktrina. U kršćanstvu postoji doktrina koju priznaje crkva, i koja se razmatra na koncilima. I budući toga u Vedama nema, ne može biti oprečnosti između kršćanskog učenja i onoga sto govori Veda, jer se Veda jednostavno ne obraća istoj razini kao i Kristovo učenje ili Biblija općenito. To su točke koje vam objašnjavaju da značajke svetosti nisu iste naravi. Biblija je mnogo ljudskija. Kada se čita Biblija ona razgaljuje srce i razumije se o čemu govori. Veda se, pak, ne proučava na razini značenja, jer nije to ono što je zanimljivo U Vedama postoje bogovi koji su različiti od kršćanskog Boga. Bog je u kršćanskoj religiji transcendentalno biće, stvoritelj neba i zemlje. U Vedi nema pitanja o stvaranju. Ne postoji jedan Bog koji je stvoritelj neba i zemlje. Ono što se nazivaju deve, stvorenja su različita od ljudi što ne žive na istoj razini svijeta. To su stvorenja mnogo bliža Bogu od nas. Bog je u Bibliji transcendentalno jedinstveno biće, dok u Vedama nema transcendentalnog Boga. Nema molitve koja se obraća Bogu. Kada Indijci koriste himne, oni ih koriste kao molitvu, ali to nije vedska molitva.

Vede se prevodi sa znanje, spoznaja, svijest. Te se riječi upotrebljava za svakakve stvari. Veda nema monopol nad riječju “veda”. Mnogobrojni drugi tekstovi rabe riječ veda bez veze s izvornom Vedom.. Indija ima svoju vjersku povijest i u toj vjerskoj povijesti postoji jedan bog, koji se može usporediti s bogom u kršćanstvu, ali u Vedi nema boga Krsne, nema Šive, nema onoga što danas sačinjava religiju u Indiji.

Veda je u Indiji etalon, glavni i prvi priručnik. U tim se tekstovima uvijek naglašava usmena i zvučna vrijednost. Naravno da se uči i njihovo značenje i upravo je ono Zapadnjake osobito privlačilo. Indijska religija nije vedska. Postoji tamo religija koja je ekvivalentna kršćanstvu, ali u Vedi ne možemo naći vezu s tom religijom. Usprkos tome što su neki pravci pa i religije koristile isječke iz Veda, iskoristili slobodu da iskoriste tekstove, jer u Indiji nije postojala crkvena institucija koja bi bila usporediva s kršćanstvom i određivala što je sveti tekst i kako ga koristiti, pa propisivala: ovo su molitve, ovako treba organizirati kult. U Vedi to nikada nije postojalo. Vedu su rabile, neovisno o njoj samoj, sve indijske religije, kao i ostala učenja koja nisu bila vjerskog značaja.

Vede su dostupne cijelom svijetu. Ona je univerzalna. Ona je i indijska, gdje se koristi na indijski način. Nitko nije ograničio upotrebu Vede za vlastitu korist. Zvuk Veda se rabio u terapeutske svrhe i očito s određenim uspjehom. (čak i Zapadnjaci poznaju vrijednost zvuka). Dakle Veda se koristila i to u književnosti, filozofiji, medicini, u svim disciplinama. Njena neovisnost o doktrini dopušta joj takvo korištenje.

Nitko ne može reći da je Veda oprečna njegovoj religiji ili kulturi jer ona nije djelomičan izraz nečega. U njoj je ugrađena univerzalna vrijednost. To je tekst koji je mnogo manje lokaliziran od Biblije.

Kada čitamo Bibliju, zanmo da je ona jedini sveti tekst kojeg poznajemo u našoj zapadnoj tradiciji, dakle ako uspoređujemo dva sveta teksta: u Bibliji vrlo dobro znamo da u njoj postoji jedan univerzalni dio, inače kako bismo ju mogli čitati s radošću i na korist. To je univerzalni dio koji nadilazi vrijeme, ali postoji i jedan ograničeni dio koji je izraz određene svijesti, nekog vremena, neke povijesti, nekog naroda, Izraelski narod u tom i tom razdoblju. Postoji povijesna zgoda koja se može datirati. Postoji prije. Hebreji su izašli iz Egipta, nastanili su se u Izraelu, vodili su ratove, imali su Solomona, Bibliju. Postoji prije i poslije i postoji lokalizacija teksta koja je vrlo snažna. I postoji također Kristov nauk.

I danas se može otići na mjesto kuda je prolazio Krist. Ali se nikad ne može otići na mjesto gdje je bila Veda, jer Veda ne ostavlja tragove. Ne možete reći gdje se to odigralo ni kada.

Vedska je univerzalna vrijednost u onome što ona čini.

 Ona nije lokalizirana niti partikularna, dok nam Biblija pomaže u našem praktičnom životu, sa svojim prispodobama, pričama. Za život se okrećemo Bibliji, a Vedi za neke druge stvari. Veda je u određenom trenutku postala indijska. Indijci smatraju Vedu svojim nasljedstvom.

No Veda nije indijska samo zato što Indijci žele da Veda bude indijska. Iz mnogih razloga, prvenstveno povijesnih, jer se Veda prenosila i čuvala u Indiji i kao zadnji koji su dobili Vedu smatraju da je njihova zemlja praizvor vedskog znanja Tekstovi Veda nisu sveti u smislu svetosti koja je nepoznata.

Veda je znanje. U isto vrijeme može se reci da je znanje i spoznavanje ono sto ju čini svetom. Vede izražavaju pojave u svijesti, stvari koje su unutarnje naravi i ne odnose se na svjetovno. Tako ne možemo reći da je taj vedski jezik indijski Vedski jezik je i danas ostao nešto impresivno. Lingvistički gledano Vede je savršena. No tim se je jezikom bilo nemoguće izražavati u svakodnevnom životu. Za to je trebalo odabrati drugi jezik. Možete zamisliti da kada se uključujete u život treba vam jezik koji dopusta izražavanje konkretnih stvari, dok vedski jezik nije takav -. To je također velika razlika.

Ne postoji narod koji odgovara vedskom jeziku. Oni koji recitiraju Vedu su, na neki način, vedski narod, a etnički ne postoje. Indija ne postoji u Vedi. Indija postoji nakon Vede. Svi ostali jezici služe prvenstveno za komunikaciju. To se radi s njima. Netko govori, znači odgova na nečije pitanje i komunicira. Jezici su mediji i sredstva. A Vedski se jezik nikad nije smatrao za sredstvo. Veda nije lingvistički izraz misli koji služi da bi te misli netko čuo. Taj je jezik strukturiran za sebe sama – zamišlja se da nema slušaoca. Postoji riječ koja nije upućena nikome.

Možemo doista reći da je vedski jezik neka vrsta matematike na razini riječi. To je jezik koji u sebi ne sadrži komunikativni element. On je nabijen poetski. Druga karakteristika koja ga razlikuje od drugih jezika jest ta da nije usmjeren na objektivni svijet. Jezici su prvenstveno usmjereni na tvar. Mi imamo na zapadu bogati rječnik za imenovanje stvari, jer se naši jezici organizirani za svijet. Oni evoluiraju poput evolucije stvari. Svijet danas nije isti kao prije stotina godina i jezik slijedi taj razvoj. Jezik kojim danas pričamo je budući mrtvi jezik, jer svijet u kojem živimo jest materijalan i kao posljedica toga nema potrebe imenovati stvari koje vise ne postoje.

Sanskrt i Veda nisu usmjereni na svjetovni život. Oni su bez evolucije. Vedski je jezik lišen stvarnosti. Ne čujemo o nekoj materijalnoj civilizaciji u Vedama. Možemo je doduše zamisliti, jer tekst nije potpuno univerzalan (jer ne može postojati neki potpuno univerzalni tekst), ali on je ipak vrlo univerzalan i nematerijalan. To mu daje značajku neaktualnosti, ali također i značajku aktualnosti. Jer u svijetu u kojem živimo postoji nešto sto je aktualnost, ali ta će se aktualnost izlizati, a nešto što je unutar i što je uvijek tu ne može izaći iz mode.

Dakle, vedski jezik izražava tu nematerijalnu kontinuiranost na kojoj se stvara vječno promjenjiva materijalna civilizacija. Mi govorimo na svom jeziku koji je evoluirao a opet postoji nešto što ne evoluira što je prisutno kod svih ljudi i mislim da to Veda vrlo dobro izražava. To su sve činjenice koje razlikuju vedski jezik od ostalih jezika.

Univerzalno znanje Vede nije zamjenjivo nekom kazetom ili CD-om ili Internetom, a ljudi to znaju. Nikakav CD ili bilo koji drugi medij neće proizvesti nikakav učinak. Ljudi žive svoj život, a kada recitiraju Vedu taj životni dio života dobiva univerzalnu vrijednost.

"Gdje su granice ljudske pohlepe?"

Naša draga majka Zemlja, Geja pati pod stresom  ljudskih nastojanja koji su postali nepodnošljivi svjetskim rastom populacije neshvatljivom brzinom. Sadašnja je populacija svijeta od 6 milijardi duša, no ona će rasti do 10 milijardi 2030 i 20 milijardi 2070, ukoliko se taj postojeći rast nastavi.

Čovječanstvo troši samo  40% neto primarne proizvodnje hrane i energije, koja je raspoloživa na Zemlji za sve svoje vrste. Samo u zadnjih trideset godina uništeno je više od trećine prirodnih resursa zbog ljudskog djelovanja. Rijeke su nam zagađene, a oceani umiru.


Geja se više ne može nositi s udarcima koje prima, dok ćemo mi iskusiti rezultate vjerojatno prije nego kasnije, samo je pitanje vremena.Više ne moramo vjerovati znanstvenicima koji tvrde kako se “globalno zatopljenje” ne može dokazati, te kako je Zemlja dobro. Svatko s očima za gledanje i ušima za slušanje je trebao uočiti do sada kako se naša klima mijenja. Do kraja ovog stoljeća polovi će se otopiti, naši će oceani biti zagađeni, a dvije trećine svih životinjskih vrsta Zemlje će izumrijeti.

Čak i u ovako alarmantnom stanju, većina nas se više brine o godišnjoj kompenzaciji inflacije i o rezultatima svog favoriziranog nogometnog kluba u ligi šampiona, nego o kiselim kišama koje padaju na naše krovove. Ako bi samo pogledali svakog dana novine, dobili bi impresiju kako je svijet svakog dana sve nasilniji. Srednji Istok je u stanju meteža, a prijetnja terorizma nakon 9/11 je postala tako neminovna, da već utječe na živote milijuna ljudi. Polarizacija i netolerancija između svjetskih kultura i religija rapidno rastu.

Mnogi također doživljavaju dramatične promjene u svojim osobnim životima. Intimne veze i brakovi se izgleda lakše i češće raspadaju nego ikada prije u povijesti. Naša dobra vremena s pet radnih mjesta koja su izgledala garancijom za lagani prolaz do mirovine su prošla, a izmjena radnih mjesta je postala zujnicom! Sagorjevanje među menadžerima je uobičajeno, a i svjedoci smo mnogih ispadanja iz te trke za vrh.

Naše zapadne ekonomije, koje su  bile vrlo stabilne, izgledaju prilično neuravnoteženim ovih dana, a zaposlenost na Zapadu uveliko pada u korist zemalja u razvoju, koje čekaju polet svojih ekonomija! Ekonomski razvoji se izgleda odvijaju sve više rastućom brzinom, vrijeme do (izlaska na) tržišta novih proizvoda su postala nevjerojatno kratka. U mnogim slučajevima je proizvod već zastario i prije svog uvođenja na tržište. Pa tu su onda i deficiti država u milijardama dolara svjetskih ekonomija, koji su postali tako teški da bi mogli kolabirati pod vlastitom težinom.

Proširena velika korupcija i skandali pranja novca su izgleda samo površina onoga u što su uključene respektirane multinacionalne kompanije.

Naš se svijet mijenja i to brzo, a stvara se osjećaj kako i samo vrijeme ide brže, zar ne? Što se događa s našim svijetom, kuda to vodi?

Reinkarnacija

Isus Krist u gnostičkom evanđelju

Pistis Sophia: “ Dušeu ovom svijetu prelaze iz jednog tijela u drugo.

Veliki znanstvenici i mislioci iz cijelog svijeta već stoljećima pokušavaju proniknuti u tajne zakonitosti života nakon smrti i misterije sjećanja na proprošle živote. S velikim napretkom u psihologiji i znanosti općenito, u moderno vrijeme postoji veliki broj znanstvenika koji su svojim istraživačkim radom dokazali nastavljanje života  nakon smrti fizičkog tijela.

Prije nego što napišem nešto vezano uz navedenu temu htjela bi da pročitate priču dječaka iz Lafayette u Louisiani.

James Leininger, 11-godišnji dječak iz Lafayette u Louisiani, u prošlom se životu zvao James Huston i bio je pilot američkog ratnog zrakoplovstva.

Ponajbolji je dokaz da je reinkarnacija moguća jer se sjeća gotovo svega iz prethodnog života, kako detalja iz ranog djetinjstva, tako i trenutka kada je umro u moru nakon što je japanska vojska oborila njegov zrakoplov nedaleko od Iwo Jime 3. ožujka 1945.

Evo kako glasi priča o njemu od samog početka, priča koju se dosad nitko nije usudio nazvati prevarom, jer je u njoj puno i previše teško objašnjivih detalja koji su i najveće sumnjičavce ostavljali s upitnikom iznad glave.

Tek nakon što je napustio kinderbet, James Leininger je iskazao golemu fascinaciju avionima.

Imao je tek 18 mjeseci kada je pokazao da poznaje stare ratne zrakoplove u detalje, pogotovo legendarni F4U Corsair, tip lovca u kojem je Huston i poginuo.

Kada je napunio drugu godinu, mališan je počeo patiti od stravičnih noćnih mora, te se ubrzo pokazalo da je svake noći iznova proživljavao svoju smrt!
Svojim je roditeljima tada po prvi puta objasnio da se nekoć zvao James Huston, da je služio na pomoćnom nosaču aviona Natoma, da ja japanska vojska oborila njegov avion pogotkom u motor, i da je život skončao u moru (detaljnije o tom događaju u videu).

Njegov se otac Bruce, isprva posve skeptičan prema reinkarnaciji, potom dao u istraživanje, pa je poveo sina da upozna preostale živuće vojnike koji su služili na tom brodu. Malo je reći da je ostao bez riječi.

Nakon što je maleni James ugledao svoje stare ratne drugove, one koje je znao, pozdravio ih je poimence!

No, ni tu šokantnim otkrićima nije bio kraj. Roditelji dječaka zatim su našli i Anne Barron, sestru Jamesa Hustona, te je i starica ubrzo zaključila da je mališan – njen pokojni brat!

"To dijete mi je ispričao toliko raznih detalja iz našeg djetinjstva da nisam imala što zaključiti osim da je to doista moj brat. Na primjer, prisjetio se naših portreta koje je nacrtala naša majka, a za te slike baš nitko na svijetu osim nas nije znao", kazala je između ostalog gospođa Barron.

Problematici i misteriju smrti oduvijek se prilazilo na posve drukčiji način među narodima Istoka nego što se to činilo ovdje na Zapadu. U Europi su, primjerice, život i smrt prvobitno smatrali kao dva postojeća vremenska razdoblja, međusobno suprostavljena. Shvaćanje Zapada je da život, koji traje sedamdeset, osamdeset ili čak stotinu godina, nastaje u vremenu te da je, unatoč svojoj kratkoći, od najveće važnosti budući da od njegova ishoda ovisi hoće li čovjek ići u nebo ili u pakao. U današnjoj se Europi uglavnom smatra kako je ovakav stav, koji je očigledno potekao iz Perzije da bi ga potom, zajedno s izvjesnim platonskim utjecajima, pozajmilo kršćanstvo, nezadovoljavajući, iako, uzevši u cjelini, do sada nismo poznavali ništa čime bismo ga mogli zamijeniti. Prvu polovicu ovoga stava, naime kratkoću življenja na Zemlji, prihvaćamo kao stvarnu, ali sumnjamo u drugu - o onome što slijedi. Na Istoku je poimanje stvarnosti nešto drukčije postavljeno između ove dvije polovice. Životu, toj polovici koja se nama čini toliko važnom, oduzet je njegov blještavi sunčev sjaj. On je manje stvaran nego kod nas Zapadnjaka. Na kraju krajeva, stvarnost na Istoku ipak označava samo pojavno, samo jednu stvarnost unutar ranije spomenutog polariteta. No, iako je s jedne strane život manje opipljiv, s druge strane sjenoviti svijet smrti nije toliko izrazito negativan. Umjesto toga, tmina noći dovodi se u svezu s tim uzvišenim tumačenjem koje uključuje život i smrt. Ovo je toliko dosljedno provedeno da život i smrt u podjednakoj mjeri pripadaju svijetu pojavnog, a postojanje nadmašuje i jedno i drugo.

Ne postoji moć koja može zaustaviti okrutne ruke smrti. Nitko ne želi umrijeti kako god da teško tjelesno ispašta. Čak i u ovim danima takozvanog znanstvenog napretka u znanju, nema lijeka niti za starost niti za smrt. Starost je nagovještaj dolaska smrti koju donosi okrutno vrijeme i nitko ne može odbiti prihvaćanje poziva i vrhunski sud vječnog vremena. Prema tome, smrt ne može nitko zaustaviti ni na koji način u ovom svijetu. Ona postoji čak i na najvišem planetu ovoga svemira koji se u Vedama (Majci sveg znanja) naziva Brahmaloka. Gdjegod postoji utjecaj vječnog vremena, postoji ovaj niz nevolja - rođenje, bolest, starost i smrt - i sve su one, nažalost, nepobjedive. Čini se da je to okrutna istina s kojom se moramo zauvijek pomiriti.

Pojedine je istraživače osobito fasciniralo što se ideja reinkarnacije javlja u skoro svim kulturama staroga vijeka: Indiji, Kini, Egiptu, Grčkoj, itd. Pri tome oni s jedne strane zaboravljaju na proces njenog nastajanja u datoj kulturi, a s druge, uočavajući sličnosti, previđaju razlike koje su podjednako važne kao i sličnosti.

Na Istoku postoji jedno prirodno i opće-prihvaćeno shvaćanje da se sve što počinje u vremenu isto tako i završava u vremenu. Slično tome, što god se završava isto tako počinje ponovno. Život koji se završava u vremenu, opet će početi u vremenu. Ovdje se izražava shvaćanje o kruženju koje, upravo kao što sadrži dan i noć u podjednakoj mjeri, isto tako sadrži smrt i život. Takvo kružno kretanje poznato nam je iz svekolike organske prirode. Kada u jesen opadne lišće, a sokovi se povuku iz izdanaka, sigurni smo da će za ovim završetkom uslijediti novi početak. Kada se sunce vrati i proljeće ponovno dođe, sokovi će još jednom nabujati i novo će lišće zapupati tamo gdje je staro otpalo.  

Možemo uočiti postojanje nekoliko pretpostavki na kojima se temelji reinkarnacija. Tako neka učenja tvrde da postoji određen identitet u svakom čovjeku koji se kao pojedinačnost na neki način ponovno javlja ili "seli" (otuda grčki izraz metempsihoza) iz jedne egzistencije u drugu, tj. iz jednog tijela u drugo. Za nas, nije bitno shvaća li se reinkarniranje kao prijelaz iz jedne ljudske egzistencije u drugu ili kao metempsihoza, tj. reinkarniranje u životinjskom obliku i obrnuto. Ove pretpostavke određuju okvire značenja reinkarnacije. Pojedini suvremeni autori žele održati ovu ideju po svaku cijenu, zamagljujući njeno značenje i navodeći objašnjenja koja im izgledaju prihvatljivija. Na primjer, učestalo tvrde da reinkarnacija označava ponavljanje izvjesnog reda ili naslijeđa. Međutim, u tom slučaju reinkarnacija ne označava posebnu ideju, već je samo sinonim za termine drugog značenja. Na primjer, možemo izvesti zaključak da su djeca "reinkarnacija svojih roditelja", ali tu je u pitanju figurativno značenje koje odgovara tvrdnji "on je utjelovljenje svoga oca". Također, reinkarnacija bi se mogla označiti kao život koji se "reinkarnira" preko lanca konkretnih jedinki. No, to je samo figurativni iskaz. T. H. Huxley, poznati biolog svoga vremena, u djelu "Evolution and Ethics" (London, 1894.god.) povezuje pojmove reinkarnacije i karme s naslijeđivanjem. On je tvrdio kako se određena moralna i intelektualna bit čovjeka seli, tj. reinkarnira iz generacije u generaciju, određujući tako "karakter", tj. karmu jedinki. Ovu zamjenu značenja preuzeo je N.W. Evans-Wentz, tvrdeći da suvremena, zapadna znanost potvrđuje ideje budizma. Reinkarnacija je zasnovana na načelu individualizacije i odnosi se na pojedinca, a ne na neke opće odlike ili stavove kao što je npr. domoljublje. Veći stupanj koherencije nalazimo u učenjima koja pretpostavljaju određen identitet nositelja reinkarnacije (npr. u hinduizmu, teozofiji i dr.). To je vrlo učestalo razvijeno u okviru shvaćanja čovjeka kao višeslojnog bića, pri čemu se pretpostavlja da se jedan sloj reinkarnira. S razvojem suvremene dubinske psihologije i uvida u višeslojnost psihe, pojedini su psiholozi zastupali ideju reinkarnacije kao zasadu objašnjenja nekih psiholoških, posebno parapsiholoških pojava. Izgledalo je da pojam kolektivno nesvjesnog pruža mogućnost za ovakvo povezivanje, iako reinkarnacija ne podrazumijeva kolektivitet, već individualizaciju. Jedan od prvih zastupnika ovog povezivanja reinkarnacije s pojmom nesvjesnog bio je spomenuti N.W. Evans-Wentz, poznati tibetolog. U knjizi "The Fairy-Faith in Celtic Countries", izdanoj 1911. god., on tvrdi da se učenja o ponovnom rođenju kod Druida slažu sa zapadnom psihologijom. Prema njemu, naša je podsvijest skladište svih latentnih sjećanja koja nisu ograničena samo na jedan život.