˝Glazbu za ovu operu diktirao mi je Bog; ja sam bio samo instrument preko kojeg je zapisana i predana publici.˝ rekao je Giacomo Puccini o jednom od svojih najvećih djela. Slične riječi izrekli su mnogi veliki stvaratelji, gotovo se odričući autorstva. Međutim, ta su djela ipak došla iz njega. Ego je poznat po tome da želi kontrolirati. On je jednostavno logičan. Zna se kojim putevima kroči. Stvaralaštvo i intuicija nisu takvi. Naizgled su nepredvidivi. Dolaze iznenada, a isto tako i nestanu. Ego uopče ne upravlja stvaralaštvom i intuicijom, ali isto tako ne znači da te obe vještine ne pripadaju nama kao ljudskim bićima. Intuicija ne pripada svemiru kojeg poznajemo. Intuiciji prostor ništa ne znači. Intuitivno znanje može obuhvatiti događaje koji su se davno zbili, ali i one koji se još nisu.
Duboko u nama, ispod pokrivača ega, osjećaja,uma i intelekta skriva se tiho područje čiste svijesti. To je područije koje nije aktivno, već jednostavno jest. Svojim tihim postojanjem podržava i odražava naše postojanje. To jest naše < ja >, ali istodobno ga dijelimo sa svim što postoji.
Intuicija nije tajanstvena vještina, niti sposobnost koja pripada samo odabranima. Intuicija je nešto što svatko od nas rabi svakodnevno.
Pitam se što bi se dogodilo s ovim svijetom kada bi intuicija zauzela mjesto koje joj pripada? Ona oživljava mudrost pravog izbora. Rezultat bi vjerovatno bio taj da bi svatko od nas donosio ispravnije odluke, kao pojedinci i kao društvo. Smanjile bi se pogreške i povećalo blagostanje. Vjerovatno bi i potaknulo promjene u području doživljavanja svijeta.
"Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga. Mi smo stvorili društvo koje cijeni sluge, a zaboravlja darove." Albert Einstein
Nema komentara:
Objavi komentar