Kažu da su snovi sjećanja, životne lekcije, praktična životna pomoć, razrađivanje događaja koje smo imali u toku dana, pogled u budućnost, priprema za posebne situacije, komunikacija između duhovnih duša kao i kontakt sa "mrtvacima“, unutrašnji napredak, kontakt sa duhovnim svijetom, sa anđelima, sa vlastitom dušom i mnogo drugih stvari. Svako živo biće dok spava nalazi se u nekom takozvanom besvjesnom stanju, jer samo je tijelo to koje se odmara dok naš um neprestano radi i "sanja“, i tako nastaju snovi. Naša duša u tom trenu dok mi spavamo, na neki način napušta naše tijelo i putuje po univerzumu i sakuplja informacije povezane sa ovim ili prošlim životima ili možda sa životnim partnerima. Nitko na kraju nije u potpunosti svjestan sto njegova duša "radi“ dok spavamo i zato sve te slike i doživljaje mi opisujemo kao snovi.
...Na ovu temu bi se htjela nadovezati tako što ću podjeliti nekoliko svojih snova iz vremena dok sam bila dijete, neograničena u mašti i puno otvorenija prema svijetu.
1. SAN : Ukor Velečasnog Suca
Nalazim se u crkvici, poprilično staroj i ne dovršenoj. Oko mene većinom stariji ljudi, prepušteni molitvi i propovjedi Suca. Nisam bila skoncentrirana na misu, moji pogledi su lutali po starim zidovima crkve, zelenim i žutim od vlage i pljesni. Više sam osjećala strah nego mir. U jednom trenutku se ispred mene pojavio Velečasni, kao da se teleportirao, nisam ga uočila kako ide prema meni, nego samo osjetila jaki udar vjetra koji me trgnuo iz mojih razmišljanja. Gledao me mrkim pogledom ravno u oči i upitao: ˝Da li ga poštuješ? Da li si mu vjerna?˝ Zatim je digao pogled i prstom pokazao nebo, koje se uspjelo vidjeti kroz pukotine krova crkve. Gledajući u njega, ne baš svjesna što me pita, odgovorila sam: ˝Poštujem!˝ I prije nego što sam završila svoj odgovor, osjetila sam žar na obrazu. Velečasni me ošamario i zatim rekao: ˝ Ne, ti ga ne poštuješ dovoljno!˝ Okrenuo se i kao da lebdi nad tlom, pošao prema oltaru gdje je nastavio svoju propovijed.
2. SAN: Indija i sin iz prošlog života
Noć je bila prekrasna. Nalazim se u stanu i pripremam se izaći na balkon uživati u kiši meteora koju su najavili na dnevniku. Razmišljam o svom snu da posjetim Indiju. Taj osjećaj vezanosti za tu zemlju me pratio već godinama. Uzimam čašu sa sokom, otvaram balkonska vrata i udišem svježi proljetni zrak. Noć je stvarno bila prekrasna. Naginjem se na ogradu i pokušavam odgonetnuti da li je mali medvjed zapravo veliki i obrnuto. No u trenutku zadubljenosti, na osvijetljenom nebu, pojavi mi se obris muške face. Mladi dečko, crne kose i očiju. Gledao me i tužnim glasom rekao:˝¨Mama dođi, čekam te!˝ Nakon toga su se počele vrtjeti slike nekog starog grada, grada koji se nalazio u Indiji. Na početku sam bila uplašena i zapravo ništa nisam shvaćala. No kako su dani prolazili sve mi je bilo jasnije. U jednom trenutku sam odlučila. Spakirala putnu torbu i krenula. Jedino što sam znala je da moram u Indiju, a Indija je velika. Gdje, kod koga i kako...nisam toliko ni razmišljala o tome. Prepustila sam se vlastitim osjećajima. Avion je sletio u nekom napučenom gradu. Izašla sam iz aerodroma i krenula. Samo sam hodala...hodala. Tražila sam grad sličan onom iz viziji i konačno ga našla. U tom trenutku, kao da sam već sto godina boravila tamo, počela su mi se javljat siječanja. < Prvo mi je kroz glavu prošao rat. Pucnjava. Vidim svoju staru kuću ispred sebe. Prisjećam se kako su vojnici upali u nju, uhvatili me i seksualno zlostavljali. A bilo mi je samo 15. Prisjećam se da sam tada ostala trudna i u toj istoj kući umrla pri porodu svoga sina. > Iscrpljena od hodanja i boli sjećanja, odlučila sam sjesti pokraj nekog korita, par metara dalje. Umila sam se i napila. Bolnih nogu sjela sam na kamen. U jednom trenutku sam osjetila da me netko promatra. Dižem glavu i ispred sebe vidim istu facu kao iz vizije. Mladi dečko, prilazi mi i ljubi mi ruku. Onda diže pogled i u suzama reče: ˝Majko, konačno sam te našao!˝
P.S. San se u biti radi o mojoj reinkarnaciji i mom sinu iz prošlog života.
3. SAN: Papa Ivan Pavao II. ( 2.04.2005. godine.)
Budim se usred noći i osjećam jaku bol u rukama, glavi, u području rebara. Od straha i boli bojala sam se ustati kako bi vidjela što mi se dešava. Dižem se i ne mogu vjerovati što vidim. Krv po cijelom krevetu, na rukama, na glavi. Trčim do wc i ne mogu vjerovati što vidim. Bile su to stigme. Nisam uspjela više ni vrištati, ni govorit, koliko od straha toliko i od boli. Samo sam sjela na pod i počela se moliti. Tada sam čula glas koji mi govori: ˝ Moraš ići u Vatikan, kod Pape i prisustvovati njegovoj smrti.˝ Nisam razmišljala. Samo sam krenula. ( Nisam sanjala put do Vatikana ). Kad sam došla tamo još uvijek je bilo krvi na meni. Zaštitari mi nisu dali da uđem. Pokušavala sam im objasniti što mi se dešava, ali naravno nitko mi nije vjerovao. Nakon nekoliko minuta prepirke pojavio se neki svećenik, prišao mi i rekao da me Papa čeka. Krenula sam za njim sve do Papine sobe. Kada sam ušla u nju vidjela sam Papu kako leži na krevetu, pred samrti. Oko kreveta je bilo nekih 10 svećenika koji su se naglas molili. Prišla sam krevetu i uhvatila Papu za ruke. A tada je počela prava muka. Bolovi su mi postali sve jači i krvi je bilo po cijelom krevetu. Osjećala sam jači stisak Papine ruke. Pogledao me i rekao: ˝ Dijete, sada će sve biti u redu˝, zatim je zatvorio oči i usnuo. Vidjela se jaka svijetlost na nebu i zatim nestala.
P.S. Koliko god je ovaj san duboko utjecao na mene, još više me šokiralo ono što se desilo kad sam se probudila u trenutku kad je svjetlost nestala. Ležala sam u dnevnom boravku i naglo se trznula iz sna. Vidjela sam tatu kako sjedi preko puta mene i govori: ˝ Mirela, evo upravo javljaju da nam je Papa umro.˝
Nema komentara:
Objavi komentar