Znakovi su posvuda

Potražite znakove. Ima ih posvuda. Kamo god nam pogled seže. Gdje god da se nalazimo. Kamo god da krenemo. Šalju nam poruke na svima razumljivom jeziku. Postavljeni su uz naš životni put kako bi nas usmjerili, pokazali u kojem smjeru idemo i kamo bi sve mogli krenuti, ako se na to odlučimo. 

Znakovi su samo drugi izraz za razgovor s Bogom. Oni su načini na koje božansko razgovara s nama, prenosi važne obavijesti za našu lutajuću dušu. Ne prođe niti jedan dan, a da u njemu nema znakova. Mnogi mogu proći, a da ih u njima ne vidimo. Protutnjimo pored njih kao da ne postoje. Zato ostanite budni. Um se uvijek pita zbog nečeg. Na svako od tih pitanja postoji odgovor, umotan u trenutke vašeg života.

Autor knjige Razgovor s Bogom kaže da "život obavještava život putem samog životnog procesa". Tradicionalne religije uče nas da Bog kaže: "Čak i prije no što se zapitaš, ja ću odgovoriti." I zbilja, bog neće u naše glave postaviti pitanje, a da se ne pobrine za odgovor. Doista, svrha pitanja je da nas vodi do odgovora, odnosno do mudrosti koje on krije.  Razgovor s Bogom kaže da vječna mudrost leži u nama. Neki su to protumačili kao da smo pametniji od Boga.  Pa ipak, on je taj koji je stavio mudrost u nas, a život je proces tijekom kojeg se prisjećamo mudrosti, tako što nam biva pokazana iznova i iznova, na mnoge načine i u mnogim oblicima.  Sad je jedino pitanje hoću li slušati odgovor ili neću. Obično ne slušamo. Kao i većina ljudi, često propustimo te znakove. I kad ih "uhvatimo", svejedno krenemo drugim putem, zato što me gotovo u pravilu šalju u smjeru koji mi se čini najizazovnijim.

Za to, naravno, postoji razlog. "Znakovi" koje primamo od života usmjeravaju nas prema iskustvima koja će biti najkorisnija za razvoj našeg duha. To je njihova osnovna svrha. Svrha života samog. Stoga se možete kladiti na to da će signali koje nam život šalje biti izazovni, postavljati nas u situacije u kojima se moramo suočiti s nekim ili nečim i uvijek nam pokazivati prema mjestu koje nam nudi najmoćniju priliku za rast.

Svijet nam i u ovom trenutku govori nešto o nama samima, o smjeru u kojem smo krenuli, o stazama kojima možemo hoditi u budućnosti, odaberemo li ih. Sve što trebamo jest pročitati ih i poslušati. Na žalost, baš kao što to radimo kao pojedinci, kao čovječanstvo složno ignoriramo znakove koje nam život šalje.

Vidimo da je naša vrsta u ozbiljnoj opasnosti i ne trzamo.

Vidimo da je okoliš u kojem živimo ugrožen i ne trzamo.

Vidimo da duhovno propadamo i ne trzamo.

Vidimo znakove kamo god da se okrenemo, gdje god da pogledamo i gledamo ravno kroz njih, kao da ne postoje. Naći ćete ih u naslovima jutarnjih novina. U večernjim vijestima. Posvuda na Mreži. U časopisima koje čitate.

OVO je znak, POGLEDAJTE. Ovo je znak koji traži da PAŽLJIVIJE POGLEDATE ZNAKOVE.

Hoćemo li obratiti pažnju na njih? Vi, sami, odgovorit ćete na to pitanjima u danima koji dolaze. :))

Ayahuasca

Ayahuasca je naziv za posebno pripravljen napitak koji u sebi sadrži snažnu psihoaktivnu supstancu dimetil-triptamin (DMT), hormon koji navodno luči i čovjekova epifiza. Ayahuasca se dobiva od dvije biljke od kojih je jedna izvor navedenog hormona (Psychotria viridis), a druga blokira enzime u čovjekovom želucu koji bi DMT inače automatski razgradili prilikom oralnog unošenja (Banisteriopsis caapi). Stoga ovakav napitak omogućuje neometanu apsorpciju DMT-a i efekte koje takav spoj izaziva. A efekti su izvanredni i često identični onima koje proizvodi DMT nastao u ljudskoj epifizi. Naime, čovjekov mozak luči DMT samo u posebnim trenucima – obično prilikom rođenja, duhovnog iskustva, stanja šoka ili smrti. Otprilike tjedan dana prije vlastite smrti mnogi ljudi počinju viđati svoju odavno umrlu rodbinu ili prijatelje kako se pojavljuju u sobi, promatraju ih ili čak prenose poruke. Umiruća osoba će tada zapitati nekoga od ukućana vide li i oni isto, ali ukućani obično misle da umirući bunca ili halucinira. No, nije riječ o halucinaciji - riječ je o proširenoj percepciji pod utjecajem DMT-a, čime se umiruća osoba priprema za prelazak na novu razinu postojanja. Takva osoba polako počinje percipirati i realnost koju je mozak do tada cenzurirao jer napuštanjem fizičkog tijela ljudska Duša neće više biti stanovnik materijalnog svijeta, već se vraća svome izvoru, u svijet koji obično nazivamo duhovnim. A takva razina postojanja isključuje percepcijska ograničenja i omogućuje onakav stupanj slobode kakav je osoba spremna prihvatiti. Smrću tijela, mozga i čula barijera između dva svijeta biva izbrisana i osoba ima mogućnost percipiranja cjelokupne Kreacije, njenog punog spektra, a ne samo majušnih 0,005 posto koliko dozvoljava ljudski mozak.

AYAHUASCA KAO LIJEK

Iako se o ayahuasci ponekad govori kao halucinogenoj drogi, ona to jednostavno nije. Prvo i osnovno, ona ne stvara ama baš nikakvu ovisnost. Štoviše, na ovakve ceremonije često dolaze ovisnici o drogama, alkoholu ili nikotinu jer je ayahuasca u stanju iscijeliti nečiju ovisnost. Mnogi šamani uzimaju ayahuascu čitav život, tisućama puta, pa svejedno doživljavaju duboku starost i ostaju zdrave osobe s velikim i skladnim obiteljima.

Također, na ceremoniji u Brazilu ayahuascu su uzimala i mala djeca u dobi od dvije, šest i devet godina. Naravno, ne iste količine kao i odrasla osoba, ali dovoljne da izazovu efekt. Ako je ayahuasca zdrava za dijete, onda je očigledno da ona nije za čovjeka neprirodna supstanca ili otrov koji uništava tijelo. Kao hormon koji prirodno proizvodi čovjekov mozak, DMT je prema vlastitoj strukturi lijek za tijelo, psihu i duh. Upravo zato narodi južne Amerike ayahuascu smatraju svetom supstancom koja ponekad omogućuje iscjeljenje i od najtežih bolesti, a za pripadnike brazilske Santo Daime religije (naročito slobodne varijante kršćanstva) koji je konzumiraju za vrijeme mise, ona predstavlja ni manje ni više nego „drugi dolazak Krista“. Stoga ona nije samo „halucinogeni napitak“ spravljen kuhanjem dviju biljaka koje rastu u Amazoni - iskustvo ayahuasce predstavlja i mogućnost komunikacije sčitavim spektrom duhovnih bića koja redovito prate ceremoniju ispijanja ovog napitka. Ayahuasca tako ima i svoj biokemijski, ali i duhovni aspekt jer može uvesti čovjeka u duhovno iskustvo, otkriti potisnutu istinu te omogućiti uvid u skrivenu realnost – bilo da je riječ o uzrocima čovjekovih problema ili mističnim razinama postojanja.

Gotov napitak

U prilog činjenici da je ayahuasca lijek, a ne narkotik, idu i neposredni efekti njenog uzimanja. Naime, ayahuasca nije napitak koji je moguće uzimati onako kao što se uzimaju rekreativne droge – uz konzumaciju ostalih toksina kao što je alkohol te uz izlazak u klub. S obzirom da ima izuzetno snažan purifikacijski efekt, za takvo uzimanje potrebno je kreirati i specijalne uvjete. Prvo zbog čišćenja koje nastupa nedugo nakon uzimanja, a zatim i zbog intimnih unutarnjih iskustava koja zahtijevaju mir, tišinu, zaštićen prostor i podršku drugih osoba, običnošamana i njegovih pomoćnika. Nedugo nakon ispijanja počinje čišćenje tijela koje obično poprima oblik povraćanja i proljeva koji ponekad potraju i satima. Ayahuasca je, naime, jedan od najjačih tjelesnih čistača i sve što izčovjeka izađe tijekom ceremonije omogućuje tijelu regeneraciju, odnosno efekt poznat kao „resetiranje stanične memorije“. Stoga je čest slučaj da osobe tijekom rituala dožive iscjeljenje od kronične bolesti, odnosno kroz komunikaciju s duhovnim bićima dobiju precizne upute što činiti kako bi se iscijelili i zadržali zdravlje. Ponekad je takvo iscjeljivanje praćeno i prisutnošću„duhovnih kirurga“ koji se pojavljuju i rade na nekom organu. A ponekad dolazi i do trenutnih, spontanih iscjeljenja koja se ostvaruju bez ikakvog procesa.

VIZIJE

Od svih mogućih vizija onostranih svjetova, za živuću osobu pogotovo su bitne i zanimljive vizije posmrtnih stanja i sfera. Amazonska plemena zovu ayahuascu „vino mrtvih“ jer povezuje s onostranim svijetom i time produbljuje čovjekov odnos sa sveukupnim postojanjem, odnosno sve-životom. Iskustvo smrti svakako je jedno od najbitnijih iskustava koje Duša prolazi u vlastitome postojanju i zato je dobro o njemu ponešto i znati.

Mnogi sudionici brazilske ceremonije, imali su kontakte s umrlim članovima obitelji s kojima bi raščišćavali odnose, primali posebne poruke pa čak i dobivali informacije o obiteljskim tajnama koje su umrli članovi„ponijeli sa sobom u grob“ i koje bi teško saznali da nije bilo pomoći ayahuasce. Mnoge takve informacije zlata vrijede jer ukidaju dotadašnju višegodišnju ili čak cjeloživotnu patnju. Pored kontakata s dušama umrlih,česte su i vizije posmrtnih sfera ili, bolje rečeno, dimenzija postojanja koje obitavaju duše oslobođene fizičkog tijela. Naime, za umiruću osobu puno je bolje da zna kuda ide, odnosno da „umre prije smrti“, kako su to majstori Zena običavali govoriti. Takva iskustva skidaju veo misterije s procesa umiranja i smrti kao takve, odnosno pomiču granice percepcije od vezanosti isključivo za fizičku egzistenciju prema puno široj svijesti o sebi kao Duši koja postoji i neovisno o fizičkom tijelu. Kao što je netko već davno rekao – čovjek nije tjelesno biće koje može imati duhovno iskustvo, već je čovjek primarno spiritualno biće koje trenutno proživljava iskustvo ljudskosti. Takvo iskustvo svakako treba iživjeti autentično i temeljito, ali ne treba zaboraviti ni odakle dolazimo i čemu ćemo se vratiti.

Vizije posmrtnih ili viših sfera često uključuju i kontakte s oslobođenim duhovnim bićima koja više ne podliježu zakonu reinkarnacije na ovoj planeti. Riječ je o duhovnim učiteljima i majstorima koji se susreću i prema osobnom afinitetu, ali i prema istinskoj potrebi Duše. Tako će i do tada zakleti ateisti možda imati vizije svetaca pojedinih religija ili doživljavati duhovne inicijacije dobivene od kristolikog bića ili „božanske majke“. Ne mora ovdje biti riječ samo o projekcijama arhetipskih slika – postoje, naime, uzašla bića koja pomažu čovječanstvu te je kontakt s njima vrlo česta pojava na ayahuasca ceremonijama. Takva bića spremna su prosvijetliti osobu koja to želi, ali i mnoge koji to nežele svjesno. Intervencije duhovnih bića u ljudskim životima stalne su, ali većina ljudi to ne primjećuje. Iskustvo ayahuasce u stanju je osvijestiti i produbiti takva iskustva te omogućiti otkrivanje nečega što običavamo zvati osobnim „duhovnim zaštitnikom“, odnosno osobnom „duhovnom strujom“. Naime, jednako kao što u pojedinoj inkarnaciji svatko od nas bira specifično područje osobne realizacije (jer nemamo vremena istovremeno biti ostvareni na previše različitih polja), tako nas i duhovni zaštitnik povezuje sa specifičnom duhovnom strujom, odnosno spiritualnom kvalitetom koju smo odabrali manifestirati u trenutnoj inkarnaciji.

NLO vizije i kontakti

Vizije na ayahuasci često mogu biti povezane i s kontaktima s vanzemaljskim bićima i svjetovima. Takvi kontakti najčešće poprimaju oblik savjetovanja – vanzemaljska bića obično se pojavljuju u svojim letjelicama te šalju poruke koje se tiču osobe same iličovječanstva kao takvog. Razlog tome što je pojava vanzemaljaca izuzetno čest pratioc ayahuasca ceremonija vjerojatno je u čovjekovoj zatvorenosti na takav kontakt kad je riječ o njegovoj svakodnevnoj svijesti. Kako ayahuasca briše percepcijske granice koje stvara ljudski um, tako ona otvara čovjeka i na ovakvu vrstu komunikacije. Zašto ne, jednako kao što čovjek nije jedino biće koje nastanjuje planetu, tako ono nije niti jedino svjesno biće u svemiru. Iako vanzemaljska bića sustavno posjećuju Zemlju već tisućama godina, izgleda da je na ovoj planeti malo otvorenih, pristupačnih ili inteligentnih sugovornika. Nije, dakle, riječ o tome da vanzemaljci ne žele kontakt sa Zemljanima – upravo suprotno, Zemljani su ti koji ga ne žele ili im svijest nije adekvatno podešena za takav oblik interakcije. No, u današnje doba kada čak i Vatikan priznaje postojanje „svemirske braće“, ovakva komunikacija više ne mora predstavljati nikakvo čudo – u najskorije vrijeme bit ćemo svjedoci i otvorene suradnje s kozmičkim posjetiocima.

Vizije drugih planeta, paralelnih svjetova i viših dimenzija Kako Zemlja nije jedina sfera postojanja, tako ona nije samo takva kakvom je ljudi obično doživljavaju. Van granica moždane cenzure egzistiraju neograničene percepcijske mogućnosti. Ayahuasca ima učinak sličan čuvenoj crvenoj piluli iz „The Matrix“ trilogije te budi iz sna i otvara oči za oblike postojanja koji nisu vidljivi strogo programiranom umu. Prema riječima Williama Blake-a, kada očistimo vrata percepcije svijet se ukazuje onakav kakav jest – beskrajan. Na samom početku članka spomenuto je da suvremena znanost otkriva kako su percepcijske mogućnosti čovjekovih čula izuzetno ograničene. No, ne mora tako biti jer je činjenica da čovjek uopće ne upotrebljava sve svoje percepcijske sposobnosti – znanost i to potvrđuje smatrajući da čovjek koristi jedva pet posto svoga mozga. Iako mozak nije jedini percepcijski organ koji ljudsko biće posjeduje – tu su i mnogobrojni energetski centri – čak niti on nije potpuno iskorišten, dapače, gotovo da je isključen. Kada neki sustav funkcionira s jedva 5% svoga kapaciteta, tada je on ili na umoru ili je hiberniran, odnosno defektan. DMT aktivira uspavane moždane funkcije i omogućuje nam uvid u do tada „odvojenu stvarnost“. Što će tko od takve stvarnosti percipirati ovisi o svakoj individui, no vrlo često to su astralne sfere, duhovna bića, a nekada i udaljeni krajolici svemira. Ponekad su to paralelni svjetovi ili viši „denziteti“, a ponekad i apstraktne sfere i teksture, ambijenti i krajolici.

Tako ayahuasca, kao i direktne meditacijske metode, omogućuje percepciju apstraktnog svijeta. Takve je svjetove dobro poznavati jer oni nisu samo vizualne impresije, već je riječmoćnim izvorima energije, svijesti i znanja. Mnogi ljudi nikada ne shvate što predstavlja apstraktna umjetnost, odnosno što ona može predstavljati ako je se percipira na odgovarajući način. Apstrakcija uopće nije puka besmislica – ona je posrednik između ljudskog uma i nemanifestiranog svemira koji ključa skrivenim izvorima informacija, znanja, svijesti ili sposobnosti. Ukoliko ste se ikada zapitali odakle dolaze ljudski talenti, genijalnost, izumi i ostale kreativne sposobnosti, tada bi odgovor moga glasiti – iz apstraktnih sfera, iz Duha kao takvog. Kao i bilo koje drugo kvalitetno sredstvo duhovnog razvoja, ayahuasca spremnom učeniku otvara percepcijska vrata i inicira ga u sposobnost percipiranja i praktične primjene apstraktnih sfera, odnosno nečega što Castanedin Don Juan naziva „beskonačnošću“. Iako je svjesna aktivacija Duha do nedavno bila rezervirana isključivo za adepte duhovnih škola ili talentirane individue, suvremene duhovne tehnike te iskustvo ayahuasce danas takvu mogućnost donose i širem krugu duhovnih praktikanata.

Vede i Biblija

Koje su razlike između veda i Biblije? Da li je Veda nešto različito od kršćanske tradicije? Biblija, kao i vedski tekstovi na svoj osobit način, nose naziv svetih tekstova. Biblija i Vede nisu svete na isti način.

Vede nisu usporedive s Biblijom. Civilizacijska razina nije ista; dva teksta nisu isti po naravi. Oni se više nadopunjuju nego što stoje u oprečni. Kada se riječ Bog u kršćanskoj tradiciji upotrebljava u nekoj izreci, ona se odmah nabije nekom snagom, moći. Dok se u Vedama riječ “Bog” ne upotrebljava u istom smislu kao u kršćanskoj religiji.

U Vedama se ne moli Bogu jer, u biti, Bog je u Vedi zvuk. Nije moć ono što je označeno riječju, već je moć sam zvuk riječi. Riječi koje se koriste nisu način da se obrati Bogu, što je potpuno uobičajeno u kršćanstvu. Tu postoje formule koje omogućavaju da se stupi u dodir s Bogom, a on će možda odgovoriti. Jezik je tu samo sredstvo da se obratimo nečemu što nije u jeziku. U Vedama je to potpuno drugačije. Ono što je osnovno jest upravo jezik.

Ako postoji Bog u Vedama, to je upravo vedski tekst. Deve su instrumenti na istoj razini kao i ljudi, što se tiče služenja Vedama, i devama se ne moli. Dakle, tu ne postoji stav molitve.

Biblija je jedan vjerski tekst, dok Veda nije vjerski tekst. Ona se koristi u obredima, ali ne u vjerskim obredima. Vedski obredi nemaju hramova, crkava, svećenstva, molitve, Boga. To čini da su ta dva teksta i dva pristupa tim tekstovima različiti. Može se prići Vedama i cijeniti njezinu moć i također biti kršćanin bez ikakvih poteškoća. Veda je skup tekstova koji se još davnina prenosi isključivo usmenom predajom u Indiji. Ljudi koji su prenosili te tekstove nazivamo brahmanima. Oni su ih usvajali i predavali sljedećim naraštajima. Ti se tekstovi smatraju neophodnom referencom u Indiji i tamo su neprikosnoveni autoritet, kao što je to u našoj kršćanskoj civilizaciji Biblija.

Biblija nam, svakako, donosi veliku radost života na razini svog značenja. Njezine su vjerske i metafizičke pouke upućene duši, srcu, umu. Ti se tekstovi shvaćaju u vrijednosti onoga što poučavaju. Znamo da se Biblija prevodi na mnoge jezike. Treba razumjeti da je smisao vedskih tekstova izvorno drugačiji, i to zato jer se Veda ne obraća niti srcu, niti razumu, niti razini koja je shvatljiva našem umu.

U “Samhitama”, najvišem dijelu Veda, nećemo naći ništa usporedivo Kristovim poukama. One se ne obraćaju ljudima. To je vrlo važna stvar. Kada Krist, ili Biblija govore, to je božanska pouka, nesumnjivo, ali ona se obraća ljudima. Veda, pak, nije riječ nekog boga ili čovjeka koji se obraća ljudima.

Većina vedskih tekstova nema semantičku razinu. Nema suprotstavljanja onoga što Veda govori s onim što podučava kršćanstvo, a niti obratno. Čita se Biblija, vjeruje se u kršćanstvo i kada se recitiraju Vede, ne postoji niti jedan trenutak, a osobito dok se recitira “Samhita”, u kojem se suprotstavljaju doktrine. U Vedi ne postoji doktrina. U kršćanstvu postoji doktrina koju priznaje crkva, i koja se razmatra na koncilima. I budući toga u Vedama nema, ne može biti oprečnosti između kršćanskog učenja i onoga sto govori Veda, jer se Veda jednostavno ne obraća istoj razini kao i Kristovo učenje ili Biblija općenito. To su točke koje vam objašnjavaju da značajke svetosti nisu iste naravi. Biblija je mnogo ljudskija. Kada se čita Biblija ona razgaljuje srce i razumije se o čemu govori. Veda se, pak, ne proučava na razini značenja, jer nije to ono što je zanimljivo U Vedama postoje bogovi koji su različiti od kršćanskog Boga. Bog je u kršćanskoj religiji transcendentalno biće, stvoritelj neba i zemlje. U Vedi nema pitanja o stvaranju. Ne postoji jedan Bog koji je stvoritelj neba i zemlje. Ono što se nazivaju deve, stvorenja su različita od ljudi što ne žive na istoj razini svijeta. To su stvorenja mnogo bliža Bogu od nas. Bog je u Bibliji transcendentalno jedinstveno biće, dok u Vedama nema transcendentalnog Boga. Nema molitve koja se obraća Bogu. Kada Indijci koriste himne, oni ih koriste kao molitvu, ali to nije vedska molitva.

Vede se prevodi sa znanje, spoznaja, svijest. Te se riječi upotrebljava za svakakve stvari. Veda nema monopol nad riječju “veda”. Mnogobrojni drugi tekstovi rabe riječ veda bez veze s izvornom Vedom.. Indija ima svoju vjersku povijest i u toj vjerskoj povijesti postoji jedan bog, koji se može usporediti s bogom u kršćanstvu, ali u Vedi nema boga Krsne, nema Šive, nema onoga što danas sačinjava religiju u Indiji.

Veda je u Indiji etalon, glavni i prvi priručnik. U tim se tekstovima uvijek naglašava usmena i zvučna vrijednost. Naravno da se uči i njihovo značenje i upravo je ono Zapadnjake osobito privlačilo. Indijska religija nije vedska. Postoji tamo religija koja je ekvivalentna kršćanstvu, ali u Vedi ne možemo naći vezu s tom religijom. Usprkos tome što su neki pravci pa i religije koristile isječke iz Veda, iskoristili slobodu da iskoriste tekstove, jer u Indiji nije postojala crkvena institucija koja bi bila usporediva s kršćanstvom i određivala što je sveti tekst i kako ga koristiti, pa propisivala: ovo su molitve, ovako treba organizirati kult. U Vedi to nikada nije postojalo. Vedu su rabile, neovisno o njoj samoj, sve indijske religije, kao i ostala učenja koja nisu bila vjerskog značaja.

Vede su dostupne cijelom svijetu. Ona je univerzalna. Ona je i indijska, gdje se koristi na indijski način. Nitko nije ograničio upotrebu Vede za vlastitu korist. Zvuk Veda se rabio u terapeutske svrhe i očito s određenim uspjehom. (čak i Zapadnjaci poznaju vrijednost zvuka). Dakle Veda se koristila i to u književnosti, filozofiji, medicini, u svim disciplinama. Njena neovisnost o doktrini dopušta joj takvo korištenje.

Nitko ne može reći da je Veda oprečna njegovoj religiji ili kulturi jer ona nije djelomičan izraz nečega. U njoj je ugrađena univerzalna vrijednost. To je tekst koji je mnogo manje lokaliziran od Biblije.

Kada čitamo Bibliju, zanmo da je ona jedini sveti tekst kojeg poznajemo u našoj zapadnoj tradiciji, dakle ako uspoređujemo dva sveta teksta: u Bibliji vrlo dobro znamo da u njoj postoji jedan univerzalni dio, inače kako bismo ju mogli čitati s radošću i na korist. To je univerzalni dio koji nadilazi vrijeme, ali postoji i jedan ograničeni dio koji je izraz određene svijesti, nekog vremena, neke povijesti, nekog naroda, Izraelski narod u tom i tom razdoblju. Postoji povijesna zgoda koja se može datirati. Postoji prije. Hebreji su izašli iz Egipta, nastanili su se u Izraelu, vodili su ratove, imali su Solomona, Bibliju. Postoji prije i poslije i postoji lokalizacija teksta koja je vrlo snažna. I postoji također Kristov nauk.

I danas se može otići na mjesto kuda je prolazio Krist. Ali se nikad ne može otići na mjesto gdje je bila Veda, jer Veda ne ostavlja tragove. Ne možete reći gdje se to odigralo ni kada.

Vedska je univerzalna vrijednost u onome što ona čini.

 Ona nije lokalizirana niti partikularna, dok nam Biblija pomaže u našem praktičnom životu, sa svojim prispodobama, pričama. Za život se okrećemo Bibliji, a Vedi za neke druge stvari. Veda je u određenom trenutku postala indijska. Indijci smatraju Vedu svojim nasljedstvom.

No Veda nije indijska samo zato što Indijci žele da Veda bude indijska. Iz mnogih razloga, prvenstveno povijesnih, jer se Veda prenosila i čuvala u Indiji i kao zadnji koji su dobili Vedu smatraju da je njihova zemlja praizvor vedskog znanja Tekstovi Veda nisu sveti u smislu svetosti koja je nepoznata.

Veda je znanje. U isto vrijeme može se reci da je znanje i spoznavanje ono sto ju čini svetom. Vede izražavaju pojave u svijesti, stvari koje su unutarnje naravi i ne odnose se na svjetovno. Tako ne možemo reći da je taj vedski jezik indijski Vedski jezik je i danas ostao nešto impresivno. Lingvistički gledano Vede je savršena. No tim se je jezikom bilo nemoguće izražavati u svakodnevnom životu. Za to je trebalo odabrati drugi jezik. Možete zamisliti da kada se uključujete u život treba vam jezik koji dopusta izražavanje konkretnih stvari, dok vedski jezik nije takav -. To je također velika razlika.

Ne postoji narod koji odgovara vedskom jeziku. Oni koji recitiraju Vedu su, na neki način, vedski narod, a etnički ne postoje. Indija ne postoji u Vedi. Indija postoji nakon Vede. Svi ostali jezici služe prvenstveno za komunikaciju. To se radi s njima. Netko govori, znači odgova na nečije pitanje i komunicira. Jezici su mediji i sredstva. A Vedski se jezik nikad nije smatrao za sredstvo. Veda nije lingvistički izraz misli koji služi da bi te misli netko čuo. Taj je jezik strukturiran za sebe sama – zamišlja se da nema slušaoca. Postoji riječ koja nije upućena nikome.

Možemo doista reći da je vedski jezik neka vrsta matematike na razini riječi. To je jezik koji u sebi ne sadrži komunikativni element. On je nabijen poetski. Druga karakteristika koja ga razlikuje od drugih jezika jest ta da nije usmjeren na objektivni svijet. Jezici su prvenstveno usmjereni na tvar. Mi imamo na zapadu bogati rječnik za imenovanje stvari, jer se naši jezici organizirani za svijet. Oni evoluiraju poput evolucije stvari. Svijet danas nije isti kao prije stotina godina i jezik slijedi taj razvoj. Jezik kojim danas pričamo je budući mrtvi jezik, jer svijet u kojem živimo jest materijalan i kao posljedica toga nema potrebe imenovati stvari koje vise ne postoje.

Sanskrt i Veda nisu usmjereni na svjetovni život. Oni su bez evolucije. Vedski je jezik lišen stvarnosti. Ne čujemo o nekoj materijalnoj civilizaciji u Vedama. Možemo je doduše zamisliti, jer tekst nije potpuno univerzalan (jer ne može postojati neki potpuno univerzalni tekst), ali on je ipak vrlo univerzalan i nematerijalan. To mu daje značajku neaktualnosti, ali također i značajku aktualnosti. Jer u svijetu u kojem živimo postoji nešto sto je aktualnost, ali ta će se aktualnost izlizati, a nešto što je unutar i što je uvijek tu ne može izaći iz mode.

Dakle, vedski jezik izražava tu nematerijalnu kontinuiranost na kojoj se stvara vječno promjenjiva materijalna civilizacija. Mi govorimo na svom jeziku koji je evoluirao a opet postoji nešto što ne evoluira što je prisutno kod svih ljudi i mislim da to Veda vrlo dobro izražava. To su sve činjenice koje razlikuju vedski jezik od ostalih jezika.

Univerzalno znanje Vede nije zamjenjivo nekom kazetom ili CD-om ili Internetom, a ljudi to znaju. Nikakav CD ili bilo koji drugi medij neće proizvesti nikakav učinak. Ljudi žive svoj život, a kada recitiraju Vedu taj životni dio života dobiva univerzalnu vrijednost.